Čak i ako zatvorenih očiju na bilo kojoj stranici otvorimo knjigu Crna limfa/zeleno srce – alternativni leksikon duše (Duriex, 2016.) Željke Matijašević, iskočit će neki zanimljiv pojam, recimo borderline, brlog, empatija, fatalna žena, ludilo, patrijarhat, psihoanaliza, rodna neravnopravnosti, seks, snovi, srodna duša, teologija oslobođenja…Kome od nas barem jednom boderline nije zagorčao život (ako i sami nemamo njegove osobine)? Tko ne čezne za srodnom dušom (valjda je do sada jasno da je nisu sreli niti oni sretno spareni)? Koji muškarac ne mašta o fatalnoj ženi?
Pojmovi alternativnog leksikona duše posloženi su kao u rječniku, abecednim redom. Autorica Željka Matijašević profesorica je s Odsjeka komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu čiji je temeljni znanstveni interes teorijska i primijenjena psihoanaliza. Iako je autorica mnogih znanstvenih radova i djela, u ovoj knjizi pojmove ne obrađuje znanstveno već koristi hibridnu formu između eseja, intimnog dnevnika, poezije, književnosti i filozofije, te navodi čitatelja da propita svoje mjesto u odnosu na univerzalne istine kao i u odnosu na probleme suvremenosti. Pojmovi su obrađeni na jednostavan i čitljiv način. Kako je knjiga intertekstualna i gusto premrežena različitim referencama, traži čitatelja koji dobro barata ključnim mjestima književnosti, psihologije i filozofije. Primjerice, u knjizi srećemo misli i ideje Lacana, Shakespaerea, Fromma, Nietzschea, Isusa Krista, Freuda, Goethea…
No, više od načitanog i obrazovanog čitatelja, ovaj alternativni leksikon duše želi znatiželjnog čitatelja otvorenog uma, otvorenog za mogućnost povezivanja različitih slojeva znanja i vremena, a opet etičnog, duboko zavjetovanog ideji humanizma. Primjerice, kada obrađuje pojam mobitel, autorica se ruga ovisnosti o mobitelima suvremenih Penelopa koje se ne odvajaju od mobitela čekajući da ih njihov ljubljeni nazove, čime opisuje današnjeg neurotičnog čovjeka koji ne može niti 30 sekundi biti sam sa sobom u tišini i stanju bivanja, već mora provjeriti mail, viber, whatsapp, messenger, ili što već, no bocka i “penelope”, čekačice muškaraca čija je sreća bez ljubljenog nemoguća, neostvariva i nedohvatljiva, unoseći na taj način element feminilnog jer opisuje situaciju iz stajališta ženskog iskustva koja se perpetuira u vremenu neovisno o razvoju tehnologije.
“Biti empatično, kreativno, mudro biće koje je humorom sposobno nasmijati se vlastitim nesavršenostima, relativirati sebe te relativirati svaku grandioznost i patos-to je stvarno subverzivno“- riječi su kojima završava tekst o pojmu psihoanalitička terapija. Neskriven je zagovor psihoanalize na kojoj počiva ova knjiga, no i zagovor suosjećajnosti i istinoljubivosti prema sebi, prema drugima i prema svijetu, jer jedino bi se tako moglo dogoditi osobno i kolektivno iscjeljenje koje je gotovo svima potrebno i na individualnom i kolektivnom planu. Autorica kao da nas uz svaki pojam pita “a gdje je tvoje mjesto u ovoj temi? Imaš li nešto za reći?”.
Psihoanaliza će učiniti da pozelenite, svi psihoanalitičari su dobro oksigenizirani. Napunit će vas kisikom, naučiti vas da dišete i naučite uzeti dovoljno, ako treba i jako puno vremena za novi uzdah, i da prestanete s onim plitkim, očajničkim disanjem uspaničene i ustrašene životinje koja ga nema vremena smiriti jer je stalno u stanju pripravnosti.
(iz teksta o pojmu zeleno srce)
Crna limfa/zeleno srce žanrovski se kreće u fluidnom polju “negdje između”, stavljajući intimističke uvide u kulturni i društveni kontekst, a vodeći se psihoanalitičkim aksiomom kako “nema promjene bez boli”.
Naša rubrika Ča čitat preporučuje ovu zanimljivu i intrigantnu knjigu koja je dostupna za posudbu u knjižnici u Bolu u kojoj su sve knjige katalogizirane u online katalogu koji se može provjeriti na web stranici.
Zadnji komentari