Vrtlog krhkih odnosa i traganje za dubokom intimnošću u pričama iz knjige “Strani gradovi” Jelene Zlatar Gamberožić
U našoj rubrici “Ča čitat” donosimo novu književnu preporuku: ovoga puta predstavljamo posve “frišku” knjigu prozne spisateljice i znanstvenice, sociologinje Jelene Zlatar Gamberožić, zbirku priča Strani gradovi, koju je objavio zagrebački Centar za kreativno pisanje (CeKaPe, 2018.).
Knjiga je doživjela već dvije promocije, jednu sredinom lipnja u Zagrebu, i drugu koncem lipnja u Povljima na Braču, u okviru manifestacije PoLiKultura (Povaljsko lito 2018.). U kratkom vremenu već je zaradila nekoliko dobrih književnih kritika.
Zbirka priča Strani gradovi sadrži 18 priča koje se bave međuljudskim odnosima u vrtlogu raspadanja, u fazi u kojoj se ne može ni naprijed ni natrag, u kojoj je dokinuta mogućnost istinskog dijaloga i dubokog kontakta, bilo da je riječ o ljubavnim, bračnim, partnerskim, roditeljskim i prijateljskim odnosima, ali i odnosima prema sebi, prema vlastitoj bolesti, prema tijelu, prema djetetu.
Likovi u središtu priča su i muškarci i žene koji traže razrješenje nepremostivog raskoraka u odnosu s drugim. Taj drugi u nekim pričama čak nije niti druga osoba, već vlastita nutrina i nešto u njoj što treba pobijediti, razjasniti, rasvijetliti. Priče su lišene velikih događaja – glavne događaje čini mentalna i emotivna titranja unutar likova. Monolozi koje vode u kratkim i isprekidanim mislima, u zadihanom ritmu, mogu se zamisliti u filmskom scenariju.
Rastanci za koje se nema snage
“Ispod površine” najdraža mi je priča koja otvara knjigu i potvrđuje pripovjedačku vještinu autorice. Mladić i djevojka ljetuju na jadranskom otoku, različito dišu, različito doživljavaju svijet. Povučeni muškarac potiskuje sebe i svoje potrebe, i živi potpuno prilagođen ritmu i potrebama svoje djevojke. Uspijevajući se na kratko osloboditi simbioze u kojoj sve rade zajedno, mladić jednog jutra izlazi sam u luku i svjedoči konfliktu nekog drugog ljubavnog para. Skriven promatra svađu, gleda nekog drugog, nepoznatog mladića kako skače u more, zapetljava se u konopce pod brodom i ne izranja…Djevojka misleći da je nitko ne vidi, odlazi i pušta ga da se koprca ispod površine. Je li to lakši način za rastanak za koji se nema snage?
Priča prema kojoj je naslovljena knjiga “Strani gradovi” progovara o muškarcu opsjednutim djetetom kojeg je sa sobom odvela njegova bivša partnerica jer je svu emocionalnu potenciju partnerskog odnosa prebacio na dijete, potpuno zanemarivši partnericu. Priča otvara temu nemogućnosti stvaranja zdrave intimnosti. Opsesivni muškarac sumanuto traži svoje dijete u stranim gradovima…
Priča “Mačo” gotovo plastično predočava odnos kao bijeg tj. odnos kao surogat za prazninu koju osjećaju dvoje “bjegunaca” tražeći rješenje i izlaz iz svojih „službenih“ veza. Sastaju se u neutralnom “međuprostoru”, tumarajući gradom u noćnim vožnjama.
“Linija otpora” prikazuje tipičnu relaciju žrtva – agresor, gotovo školski primjer u kojem nekoć zlostavljani agresor mora dalje širiti u sebi kumulirano zlo, dok žrtva ostaje u atmosferi nasilja pokoravajući se i kriveći sebe.
Priča “Elena” rasvjetljava sveprisutni fenomen “narcisoidnosti u doba moderne tehnologije” (da se poslužim sloganom ovogodišnjeg festivala Zagreb Book Fest). Djevojka Elena nakon prve objavljene zbirke pjesama postaje toliko zaljubljena u sebe, da je jedino oko čega brine izgradnja slike o sebi kao i brendiranje svoga lika i djela. Dečka koji joj pokušava biti podrška zanemaruje i isključuje iz svoje književne “slave”. Događa se inverzija tipična za naše vrijeme – forma debelo nadjačava sadržaj. A Elena, nekoć opuštena i zgodna djevojka s možda prosječnim talentom za pisanje postaje lažna maska ovisna o vanjskom divljenju, književna starleta!
Priča “Papirnato” o savršeno organiziranoj ženi koju napušta suprug jer se zaljubljuje u nesavršenu drugu kao da spaja muškarca iz Kureishieve Intime i ostavljenu ženu iz romana Elene Ferrante Dani zaborava. Premještajući svoju kontrolorsku psihu u novi brak, žena iz priče “Papirnato” ostaje ista. Premalo je u međuvremenu naučila. Osjećaj poraza produbljuje se kada i sama shvati koliko je utemeljena definicija bivšeg supruga da se uz nju osjeća “papirnato”, plošno, neautentično…
Inteligentni neurotici koji emotivno padaju na ispitu
Osjetno je da autorica duboko promišlja ljudske odnose i poznaje dinamiku psiholoških procesa pojedinca, što je već dokazala u svojim prethodnim proznim djelima, u zbirci priča Odjavna karta, zbirci Ticala i romanu Slijepa točka.
Uz ovisnost i opsesiju raspadajućim odnosima, te odnos prema tijelu i njegovoj „kvarljivosti“, Strane gradove prožima i tema sazrijevanja kao bolnog prijelaza između bezbrižnosti mladenaštva i težine i odgovornosti koju donosi roditeljstvo, bolest, svijest o prolaznosti i neponovljivosti, kraj pojedinih životnih faza koje donose rastanke…
Zbirka priča Strani gradovi zbirka je velikih nemira, zaoštrenih atmosfera i disonancija; progovara o ljudima našeg vremena, rastrzanim i inteligentnim neuroticima koji na mentalnoj razini sve znaju, no na emotivnoj svi odreda padaju na ispitu gubeći tlo pod nogama jer im potraga za dubokom intimnošću nije uspjela.
Problematične teme otvaraju se jedna po jedna, bez zadrške, kao rane s kojih se skida zavoj. Bez obzira jesu li počele zacjeljivati ili još krvare, ipak ih valja pogledati, kad tad. Suočiti se.
– Knjigu “Strani gradovi” moguće je nabaviti online putem preko Centra za kreativno pisanje
Zadnji komentari