A onda smo rasprodali knjige u bescjenje, sve do zadnje, do Dantea, samo da bi se najeli te ubrzo opet bili gladni, prestrašeni i zatečeni kad je preko oljuštenih zidova fikcije provalio ovaj usrani, usrani svijet.

Bez poezije.

Bez humora.

Bez prihoda.

 

“Ljubavni roman” spisateljice i dramaturginje Ivane Sajko (MeandarMedia, 2015.) tematizira ljubavni par koji prolazi kroz agoniju urušavanja odnosa, uvelike uzrokovanu lošom materijalnom i socijalnom situacijom koja u ljubavnu priču donosi tjeskobu i lošu atmosferu.

Svjež povod za preporuku ove knjige tri godine nakon njezine objave je velika međunarodna književna nagrada “Internationaler Literaturpreis 2018” koju su prije dva tjedna dobile autorica romana Ivana Sajko i prevoditeljica romana na njemački jezik Alida Bremer. Nagradu koju dodjeljuje centar za međunarodnu kulturnu razmjenu Haus der Kulturen der Welt u Berlinu autorica i prevoditeljica primit će 28. lipnja.

Iako su “Ljubavni roman” kada je objavljen, kod nas zapazili i čitateljstvo i kritika, međunarodna nagrada snažna je potvrda vrijednosti ovog književnog djela i dokaz da još postoje prostori gdje se književni rad valorizira i za naše prilike pristojno novčano nagrađuje. Autorica je u okviru nagrade za roman dobila 20 000 eura, a prevoditeljica 15000 eura. Ivana Sajko cijenjena je hrvatska dramaturginja i spisateljica, znana po angažiranom impulsu i društvenoj kritici kojom obiluje njezina književnost.

“Ljubavni roman” počinje verbalnim klanjem ljubavnog para zarobljenog u odnos i vezanog djetetom kojeg nisu planirali, no dogodilo se; ali i zarobljenog nemogućom egzistencijalnom situacijom, podstanarstvom, strepnjom za preživljavanje i osjećajem neizvjesnosti kojeg uzrokuje prekarni rad. Naime, ona je nezaposlena glumica kojoj više nitko ne nudi uloge (ponekad dobije angažman i snimi reklamu), on je pisac i novinar opsjednut Danteom. Gleda saborske sjednice, sudjeluje u gradskim prosvjedima protiv otimanja javnog prostora (snažna asocijacija na zagrebački slučaj “Varšavska” od prije deset godina) i tone ležeći na kauču u kojem se prepušta depresiji. Seksualni čin ponekad se čini jedini moment u kojem se ovo dvoje još mogu sresti, no ne da bi se povezali u erosu, naprotiv – da bi u skučenom prostoru u kojem je ostala još samo tjelesnost pojačali doživljaj tanatosa koji raste do kraja romana.

“Ljubavni roman” duboko je anti- ljubavni. Ne nudi happy end, već čitatelja otvara još dublje prema stvarnosti onakvoj kakva doista jest. Ukratko, ako si siromašan, živčan si i nezadovoljan; ako nemaš posla i ne možeš se ostvariti, deprimiran si; ako se loše osjećaš, loše ti je sa samim sobom; ako ti je loše sa samim sobom, ne može ti biti dobro niti s onim drugim – ljubavnim partnerom; ako se grizeš s ljubavnim partnerom, ljubav se polako rastače i pretvara u toksičan ostatak – i tu je kraj!

Razgovarajući s nekoliko mojih prijatelja koji su također čitali roman, otvorili smo pitanje je li Sajko pretjerala u prikazu destruktivne drame u ljubavnom odnosu kao i u prikazu siromaštva i uvjeta u kojima kraj s krajem ne uspijeva spojiti dvoje mladih (hrvatskih) intelektualaca (stvarnost je odviše hrvatska da bismo roman mogli smjestiti u nekakav bezvremen, politički i geografski neodređeni prostor). U romanu kao žanru fikcije nemoguće je pretjerati, autor/ica može izmaštati i ispripovijedati što želi, no ispripovijedana fikcija “Ljubavnog romana”  zapravo je distopija zvana hrvatska stvarnost, da ne odemo korak dalje, pozivajući se na “bespuća hrvatske zbiljnosti”.

Istina jest da stvarnost iz “Ljubavnog romana” nije svačija stvarnost, ona ne govori o mladom paru koji je naslijedio biznis svojih roditelja, koji je karijeru gradio u menadžerskom miljeu živeći u Kulmerovim dvorima, ne govori o turističkoj rentijerskoj “buržoaziji” koja čitavu godinu živi od tromjesečnog iznajmljivanja obiteljskih nekretnina…takvu se manjinu ovaj roman neće ticati. “Ljubavni roman” je štivo za budne: kratak, žestok, neugodan i beskompromisan u serviranju gole istine.

Roman je objavljen 2015. godine, dakle pisan je sigurno godinu ili dvije ranije. Danas, nakon četiri ili pet godina, stvari su još i gore: ekonomske migracije su se pojačale, po kontejnerima se kopa još dublje. Ono što je dugovječnija tema jest krhkost i nestabilnost ljubavnog odnosa u nepovoljnim okolnostima. Plažno – seksualna romansa iz koje se izrodilo dijete u  “kašetu brokava” ubacila je dvoje nespremnih odraslih koji se nisu najbolje snašli, a materijalna situacija i društvene okolnosti nipošto im nisu pomogli da svoj zanos koji se činio veliki  potencijal pretvore u stabilnu i harmoničnu ljubavnu priču.

Nakladnička kuća MeandarMedia koja je objavila “Ljubavni roman” kao i druga djela Ivane Sajko beskompromisno drži visoko postavljenu književnu ljestvicu i male su šanse da bi izdala kakav sladunjavi ljubavni ljetni hit. Onaj tko smatra da se mozak pod suncobranom ne mora pretvoriti u oruđe raskašenog zaborava, već oruđe oštrenja vida, može prionuti na “Ljubavni roman”.