Papafigo – iz špilje u špilju

Papafigo – iz špilje u špilju (AGM, 2018.) posljednja je prozna knjiga autora Ivice Jakšića Čokrića Pukota iz Bola na otoku Braču koji za sebe kaže da je „antifašistički umjetnik, borac protiv demokracije, turizma i coca cole“. Ivica Jakšić Čokrić Puko (1955.) je pjesnik, prozni pisac, slikar, kipar, scenarist, umjetnik, redatelj i performer, dugogodišnjih kreator umjetničkih akcija, otočkih zimskih karnevala u Bolu, osnivač i voditelj Multimedijalne putujuće artističke skupine za mentalnu higijenu, fizikalnu terapiju i brzu prehranu ŠUŠUR Bol koja djeluje od 1975. godine.

Autentična je i neponovljiva figura dalmatinske i hrvatske umjetničke scene. Iako prostorno i tematski smješten (ili izmješten?) na otok i u otok, po svemu što čini i stvara, jasno je da ovaj umjetnik vidi šire i bolje od mnogih koji su, navodno, bliže oltaru, tj. kulturnim i političkim centrima. Njegovo razgranato stvaralaštvo uvijek se iznova spaja u momentu otpora kolektivnim matricama življenja i razmišljanja.

Papafigo- iz špilje u špilju zbirka je od 98 sažetih metaforičnih crtica kroz koje autor dovodi u pitanje sve faze ljudske zajednice počevši od one prvotne, koja je živjela u špiljama, do naše, moderne, koja živi u vlasti konzumerizma, nebuloznog političkog djelovanja i instant vrijednosti trendovskog i trivijalnog. Pripovjedački, autor koristi apsurd i neočekivanu logiku. Nemoguće je govoriti o klasičnoj radnji, radnja je često istrzana i premrežena stvarnim i nestvarnim likovima, lokalnim facama, ministrima, a svima je zajednički da su u metaforičkom smislu nositelji društvenih i individualnih identifikacija.

Što je ili tko je uopće Papafigo? Nije živi lik koji se pojavljuje u pričama, nije mjesto, nije identitet. „Da bi obično okruženje, takozvana civilizacija- pravni slijednik špilje, postalo papafigo okruženje, mora imati sumnjivu povijest, nestabilnu sadašnjost i uz vodeće moralne horizontale nesigurnu budućnost. I turizam.“ Papafigo bi se mogao shvatiti kao obilježje, karakteristika, izvitopereni duh vremena koji Jakšić satirički rastvara svojim pričama.

Apsurdni dijalozi i jezična poigravanja od prve stranice podsjećaju na avangardnog ruskog satiričara Danila Harmsa, a kada na scenu kao zajednički lik svim pričama stupi Danilova baba, asocijacija na Harmsa dodatno se potvrđuje.

Ako je špilja početak, mjesto i prostor iz kojeg je krenuo ljudski rod u takozvani put prema napretku, autor kroz svoje crtice poručuje da unatoč napretku koji nas je doveo u komfor i uređeni život, na spoznajnoj razini zapravo nismo odmakli previše iz te prvotne špilje. Špilja je prostor našeg povlačenja i slikovito, prostor življenja kakvo god ono jest.

Knjiga Papafigo-iz špilje u špilju je mozaik, pachwork misli i izreka u kojem su osvijetljeni momenti naše sadašnjosti; moglo bi se reći da je Papafigo jedna distopijska satira mekog srca u kojoj čitatelj susreće razne likove, ali i samog sebe. Priče funkcioniraju i kao supstrati poruka intertekstualno premreženih i bogatih citatima književnosti, filozofije, kao i riječima otočkog bolskog (bračkog) idioma koji knjizi daje poseban šarm i snagu.

U pripovijedanje su također upletene fraze kojima se razmeće svijet medija i politike, stoga je jedno od zanimljivih pitanja koje knjiga otvara upravo pitanje jezika. Autor nam tekst servira kao ogledalo izmišljenog, konstruiranog para-jezika kojim se služe politika i mediji; izvlači uljepšane fraze iz agencijskih vodiča i PR-ovske floskule. Koristi ih ne zato da poboljša literarnost teksta, upravo suprotno, da upozori u što se jezik može pretvoriti ako ga koristimo mehanički „kopipejsterski“, postajući tako robovi umjetnih i sadržajno praznih jezičnih konstrukcija.

Knjiga Papafigo- iz špilje u špilju još je koncem prošlog ljeta predstavljena u Bolu ispred kultnog kafića Marinero gdje Puko, obično kada se malo stiša turistička gungula, okupi mještane i predstavi im nešto iz svojeg likovnog i književnog ateljea.

Fenomen turizma i jest jedna od važnih tema koja je u podlozi mnogih priča, a kojom se autor bavi i u svojim ranijim proznim i pjesničkim knjigama kao i umjetničkim radovima (primjerice knjiga Slučaj plaža, predstava Cimer frei i mnoga druga djela).

Mještani Jakšićevog Bola prepoznat će bolna mjesta i likove svoje sredine. Jakšić je oduvijek umjetnik koji ide kontra struje, otkrivajući gdje su to zajednica i pojedinac podbacili, gdje su izdali sami sebe i odigrali sami protiv sebe.

S obzirom na guste slojeve teksta, Papfigo je za čitanje u malim dozama, možda jedna crtica za razmatranje svakog dana, koja bi bila vodič za promišljanje o vlastitom kretanju iz špilje u špilju, bilo onu izvanjsku, društvenu špilju, ili onu osobnu  špilju ljudske nutrine.