Tekst: Nedo Pinezić | Izvor: Nedo Pinezić

ONI KOJI SU SE DO SADA SAMI BRINULI O SEBI TREBATI ĆE POMOĆ

Kako pandemija korona virusa ne posustaje tako se pojačavaju i ekonomski problemi. Prvi evidentirani problemi uzrokovani su prekidom opskrbnih lanaca u mnogim industrijama a sektor transporta putnika gotovo je potpuno stao. Turistička putovanja su se prva našla pred bezdanom krize. Hotelijeri i ugostitelji također. Tu su i turističke agencije i mnogi drugi …. Na te pojave se promptno ukazalo i prilično brzo reagiralo. Prvi cilj je očuvanje radnih mjesta uz mjeru nadoknade minimalne plaće za one koji su onemogućeni u poslovanju. Uz to idu i mjere odgode, odnosno oprosta poreznih davanja, davanja na plaću. Paušalistima je umanjena turistička pristojba za 50%, ukinuta ona na pomoćne krevete. Još se razrješuje „gordijski čvor“ sa porezom na dohodak i čekaju se mjere olakšica od strane jedinica lokalne samouprave.

„NEVIDLJIVI“ LJUDI – NEVIDLJIV PROBLEM

„Iznajmljivači“, kako se naziva građane Republike Hrvatske i EU zemalja kao i EEP koji pružaju usluge smještaja turistima u svojim nekretninama nisu do sada percipirani kao populacija potrebna pomoći. Prema evidenciji Hrvatske turističke zajednice ovom uslugom se bavi nešto više od 100.000 nositelja odobrenja za rad koji raspolažu sa nešto više od 600.000 postelja i ostvaruju oko 50% svih noćenja u Republici Hrvatskoj. Ne rijetko se „od stabla ne vidi šuma“, pa je posljednjih nekoliko godina sva sila medija poduprtih članovima akademske zajednice „upirala prstom“ u te „kulake“ koji se bezobrazno bogate sa „mizernim poreznim obvezama“.

Obično ljudi koji paušalno donose ocjene, primjere  svojih tvrdnji nalaze u svojoj neposrednoj okolini.  Vjerovatno znajući pojedince koji su investirali ne mali novac u mondene vile a da zapravo i nisu stalni stanovnici turističkih mjesta, taj su primjer „napadači na iznajmljivače“ koristili kao glavni motiv potpuno promašene teorije.  Velika većina skromnih ali bitnih „iznajmljivača“ ostala je nevidljiva.

KRIZA RAZOTKRIVA ISTINU

Zahvaljujući upornosti Martine Nimac Kalcina, predsjednice Zajednice obiteljskog turizma HGK, HGK je, po pri puta napravila ozbiljniju anketu strukture „iznajmljivača“ i utjecaja „korona krize“ na njihov život. Prema anketi objavljenoj 30.3. na uzorku od 2.200 ispitanika 90% „iznajmljivača“ već osjeća posljedice „korona krize“. 60% njih štetu procijenjuje na 50.000 kn. To se poklapa sa prosječnim primanjima na godišnjoj razini domaćinstva koja pružaju uslugu smještaja turistima . 42% ispitanika posjeduje samo jednu smještajnu jedinicu a 20% njih ima kategorizirane 4 stalne postelje. Opet blizu hrvatskog prosjeka koji iznosi 6 postelja po rješenju.

Ono o čemu smo u više navrata pisali i na što smo upozoravali, pokazalo se i u rezultatima ove ankete. 47% svih ispitanika su umirovljenici a 40% ispitanika je izjavilo da bez navedenih prihoda neće moći „sastaviti karaj s krajem“.

PRELAZAK GRANICE SIROMAŠTVA

Zašto je to tako ? Prema podacima za 2018. godinu prosječna mirovina je iznosila 2.500,00 kuna, međutim čak 50% umirovljenika ima mirovinu do 2.000,00 kn. Ako uzmemo vrijednost prosječne mirovine od 2.500,00 kn pomnoženu sa 12 mjeseci  dobiti ćemo godišnji prihod od 30.000 kn. Pridodamo li tome onaj prosječni godišnji prihod od „iznajmljivanja“ u iznosu od 45.000,00 kn dobiti ćemo ukupan prihod umirovljenika od 75.000,00 kn za godinu dana. To je mjesečni prihod od 6.250,00 kn što je nešto manji iznos od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj (6.448,00kn). Kada usporedimo cijenu osnovne mjesečne „potrošačke košarice“ koja je za 2018. iznosila 7.533,31 kn, vidimo da se i sa navedenim primanjima treba naviknuti na odricanja za preživljavanje. No što se događa kada mjesečni prihodi ostanu na razini 2.500,00 kn ili manje ? Prag za „ulazak u zonu siromaštva“ je 2018. iznosio godišnji prihod od 29.820,00 kn. Znači umirovljenici koji ostvaruju mirovinu od 2.500,00 i manje kuna, žive na granici ili u siromaštvu.

Do sada su upravo umirovljenici na Jadranu ali i svi oni u gradovima i na kontinentu koji su se posljednjih godina počeli baviti „iznajmljivanjem“, „popravljali“ svoje mirovine prihodima od turizma.

IZOSTANKOM PRIHODA OD TURIZMA NAJMANJE NOVIH  50.000 DOMAĆINSTAVA ULAZI U SIROMAŠTVO

I dok 1/3 anketiranih iskazuje, osim „iznajmljivanja“ i poslovanje i kroz obrt ili trgovačko društvo, također povezano sa turizmom, pa sa tog naslova može koristiti donijete posebne mjere Vlade Republike Hrvatske, umirovljenici-„iznajmljivači se nemaju čemu nadati. Oni su i do sada bili „nevidljivi“.

Kod umirovljeničkih domaćinstava čak i kada dva člana primaju prosječnu mirovinu, taj je prihod također niži od prosječne „potrošačke košarice“ i od jedne prosječne neto plaće. To je porazna činjenica koja je već dobro poznata. Međutim do sada se ignorirala činjenica da je oko 50.000 umirovljeničkih domaćinstava i gotovo 100.000 umirovljenika bilo samoodrživo zahvaljujući upravo prihodima od turizma. To nije sve. “Iznajmljivanjem” su se “pomagali” i brojni sezonski radnici, oni u invalidskim i prijevremenim mirovinama pa i oni bez ikakvih drugih prihoda. Ti će  ljudi bez prihoda od turizma trebati pomoć za preživljavanje.

HRANA, VODA, ENERGIJA – OSNOVNI ŽIVOTNI RESURSI

U vremenima krize poduzimaju se posebne mjere. Osjećamo ih svakodnevno kroz uvjete života propisane od strane nacionalnog stožera civilne zaštite i stožera nižih razina. To se za sada odnosi na borbu sa eidemijom korona virusa. Slično se može očekivati za par mjeseci kada nastupi žestoka borba sa ekonomskim posljedicama epidemije. Svaka  odgovorna vlast već sada sagledava i taj problem. Velikom postotku od 19% ljudi koji žive u siromaštvu u Hrvatskoj, pridružiti će se, vjerovatno, i „nevidljivi iznajmljivači“.

DRŽAVA NA ISPITU

Hoće li svima biti dostupne osnovne živežne namirnice , energija, pitka voda ? S čime će to platiti ? Kako osigurati samodostatnost ? Može li Hrvatska uposliti sve što joj stoji na raspolaganju za osiguranje osnovnih resursa svakom svom stanovniku u predstojećem teškom razdoblju ? Mora li Hrvatska 50% hrane uvoziti ? Tko upravlja izvorima vode ? Da li je “tinjajuća ideja” privatizacije Hrvatske elektro privrede pametna ideja ? To su osnovna  pitanja koja se nameću ovih dana .

Za  sve socijalno ugrožene slojeve stanovništva u narednom će razdoblju trebati osigurati temeljne resurse za život. Energija, voda i hrana od strateškog su značaja za opstojnost stanovništva . To su resursi koji moraju biti pod kontrolom od naroda izabrane vlasti. Svakom stanovniku Republike Hrvatske u kriznim vremenima ove resurse treba učiniti dostupnima. Nitko ne smije biti gladan, žedan i bez energije. Zato i imamo državne monopole, državne rezerve, u kriznim razdobljima i sustav bonova za „plaćanje“ ovih resursa. Ovi resursi moraju biti osigurani na vrijeme, vlastitim snagama i u dostatnim količinama. Njihova dostupnost ne smije ovisiti o uvozu niti o volji i cijeni privatnog sektora.

BRIGA ZA “NEVIDLJIVE”

Pitate se kakve veze ovo ima sa turizmom ? Turizam je godinama omogućavao izbalansiranu socio-ekonomsku sliku zemlje sa dovoljno prihoda za minimum socijalnih prava svakom građaninu Republike Hrvatske. Turizam nose tisuće malih „nevidljivih“ sudionika na svim razinama usluge. Ti su ljudi radili za sebe i za zajednicu dok god su to mogli. Govorimo o desetljećima. Sada je vrijeme da se misli i na te ljude.

* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr