Istanbulska konvencija

S obzirom na polariziranost hrvatskog društva na takozvane “katolibane – fašiste”  i  “komunjare – ateiste”, na “novinarsku profesionalnost” i  političarsku manipulativnost (podijeli pa vladaj), a koji odišu govorom mržnje i afirmiranjem prije navedenih konstrukcija, bilo je za očekivati da će se “blitz” javna rasprava svesti na neargumentirano pljuvanje onih koji su za i protiv, medijske manipulacije, unutarstranačke obračune itd.

Umjesto da se sama konvencija uzme u ruke i pročita, te da se prouči što neka stvar znači i kako se ona može reflektirati na postojeće zakone i norme, svi su standardno skočili na svoj ideološki vlak pa smo ponovno u situaciji da logika i razum idu kroz prozor, a emocije zavladaju. Postali smo žrtve navijačkog mentaliteta koji se prenio na i dosad nezavidnu razinu javne rasprave.

Ovo je i standardna pojava koju je jako teško izbjeći i oduprijeti joj se, s obzirom na medijsku i političku kulturu u Hrvatskoj, ali ne samo u Hrvatskoj, jer ovakav javni diskurs je sve češći i na zapadu. Sve u svemu vodi vrlo lošim stvarima budući da dolazi do sve veće radikalizacije lijevih i desnih u društvu, dok je politički centar koji bi trebao biti arbitar i glas razuma nešto što je nestalo s političke scene, ili se pojavljuje u tragovima, ali se odmah u medijima, među političarima, pa shodno tome i javnošću proglašava skrivenim agitatorom neke od suprotstavljenih strana, ovisno o temi.

Svatko ima pravo zastupati svoja uvjerenja, iznijeti svoje mišljenje ili argumentirati svoju poziciju, ovo je jedan takav slučaj. Sama činjenica da se ovakve stvari trebaju naglašavati govori o ozbiljnosti situacije!

Laži mi – puno veći problem od same konvencije

Nije da nam nije bila poznata sprega institucija, medija i politike, ali jučer su mediji u Hrvatskoj i MUP dosegli moralno dno u brojanju prosvjednika na prosvjedu. Prenošenje brojke od par tisuća do 5 tisuća prosvjednika je odlika totalitarnih režima, a ne demokratske države. Ovakve scene odgovaraju bizarnim prijenosima medija Sjeverne Koreje i nekih davnih režima.

Ovakva događanja bi trebala “paliti sve alarme” i kod lijevih i kod desnih ako imalo cijene slobodu i demokraciju. Ovakve “pojave” upućuju na spregu privatnih medija, državnih medija, udruga, MUP-a te politike. Vidjelo se puno komentara “samo 5 tisuća” itd. Čini se da je ljudima ideološka polariziranost prouzročila teške probleme u samoj percepciji realnosti. Mnogi ne shvaćaju da će doći trenutak kad će izaći na ulicu za svoja prava, te da će završiti na naslovnici u uskom kadru s naslovom par stotina / tisuću ljudi.

Ovdje se najviše i odražava navijački mentalitet lišen bilo kakve objektivne percepcije:

„Bitno da ide u prilog našima,  a za ostalo nema veze. „

S obzirom na situaciju u zemlji možda bi se mogli zapitati igraju li “naši” (lijevi i desni) uopće za nas ili za sebe!? Njima je jako dobro i tako će se i nastaviti s ovakvim sustavom i  potrošnjom javnog novca.

Uz to imamo i razne medije koji negiraju ili su negirali postojanje definicije “roda” u konvenciji pa financiranje udruga, sve do objavljivanja demantija članaka same konvencije.

Pa tako imate Faktograf koji prenosi “ispeglanu” verziju članka 4. dok izvorni članak 4. nazivaju manipulacijom.

Očigledno laganje najviših državnih dužnosnika, medija, udruga, državnih institucija sigurno ne vodi u bolje sutra.

I sad se pitamo kako je država u lošem stanju i kako nitko ne izlazi na prosvjede!?

Koliko je stvarno stalo strankama do prava žena, a koliko do moći i novca?

Dovoljno je pogledati slučaj zlostavljanja kod jednog HDZ-ovog Župana ili možda bivšeg SDP-ovog ministra!

Krenimo od početka

Prvo bih krenuo s jednim pitanjem.

Biste li potpisali ugovor u kojemu se obvezujete prema trećoj osobi na nedefinirano financiranje, na nedefinirani rok, općenitih ciljeva s tim da se novi ciljevi mogu naknadno dodavati, sve ovisno o procjeni trećih osoba, a u slučaju da ne ispunite navedene uvjete biti ćete tuženi!?

U ovom slučaju najistaknutiji sporni dio konvencije je rodna ideologija tj. rodna teorija (ali to je samo jedan dio).

Pa o čemu se točno tu radi!?

Po istanbulskoj konvenciji članak 3. “rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce“.

Pojašnjenje čl. 4.3 u kojem se spominje rodni identitet glasi:

“Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje skupine osoba kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onom što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama „muško“ ili „žensko“”.

Rodna teorija je začeta početkom 1950-ih godina 20. stoljeća, a njezina popularizacija je krenula krajem 80-ih godina 20. stoljeća od strane feminističkih politologinja.

Danas u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji razlikuje se više od 50 različitih rodova.

U SAD-u (Kalifornija) i Kanadi na snazi su i zakoni koji kažnjavaju pojedince ako krivo oslove neki rod, jer se tako nešto smatra diskriminacijom.

U SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji djecu već od 12 godina se stavlja na hormonske terapije koje se trebaju konzumirati kroz cijeli život, te se vrše operacije promjene spola, naravno u slučaju da dijete izrazi želju da bude drugog spola ili roda. Ako se pojava dijagnosticira (zabranjeno je definirati kao poremećaj ili mentalnu bolest) kod djeteta, onda roditelji nemaju pravo zabraniti terapije jer se to smatra zlostavljanjem.

Istanbulska konvencija samim definiranjem roda uvodi pravnu i financijsku mogućnost razvoja prethodno navedenih scenarija koji se odvijaju na zapadu.

Uz navedni članak 3. imamo i sljedeće članke:

Članak 4. – ….poduzimaju, bez odgode, potrebne zakonodavne i druge mjere kako bi je spriječile, a osobito: – uvrštenjem u svoje nacionalne ustave ili drugo odgovarajuće zakonodavstvo načela ravnopravnosti…… rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob…..

Članak 6. – rodno osjetljive politike

Stranke će uključiti rodne perspektive u provedbu i procjenu učinka odredaba ove Konvencije te promicati učinkovitu provedbu politika ravnopravnosti žena i muškaraca te osnaživanje žena.

Članak 12. – opće obveze

Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili ne stereotipnim ulogama žena i muškaraca.

Niz se nastavlja…

S ovim smo ustvrdili da je rodna teorija u samoj konvenciji, ali ona naravno ne mora biti provođena, osim ako tako ne odluče druge zemlje potpisnice i same udruge koje provode program.

Republika Hrvatska kao potpisnica ne može zaustaviti provođenje takve konstrukcije na svom teritoriju, jer se tog prava odrekla u više članaka same konvencije.

Članci su sljedeći:

Članak 29. – 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere da žrtvama osiguraju, u skladu s općim načelima međunarodnog prava, odgovarajuća građanskopravna sredstva protiv državnih vlasti koje nisu izvršile svoju dužnost poduzimanja potrebnih preventivnih ili zaštitnih mjera u okviru svojih ovlasti.

Članak 66. 67., 68., predaju kontrolu provođenja, nadzora, sankcioniranja međunarodnoj radnoj skupini GREVIO

Tu ne staju problemi sa samom Konvencijom.

– Krenimo od samih financijskih sredstava za primjenu mjera same konvencije, sredstva nisu definirana niti količinski niti vremenski. Znači to ćemo ostaviti tako da sam GREVIO procijeni kad je dosta i kad su svi ciljevi koji nisu niti jasno definirani, ostvareni. Naravno s vremenom se mogu dodavati i novi ciljevi što je jasno naznačeno u članku 72.

Članci o samom financiranju članak 8. i članak 9.

– Povrede privatnosti i “dilanje privatnih podataka” bez službenih zahtjeva već po slobodnoj procjeni uključenih stranaka, članak 64.

– Diskriminacija ostalih pogođenih nasiljem

U članku 20. i članku 30. država preuzima na sebe i obvezuje se na financijske privilegije, naknadu štete, itd. što je praktički neustavno jer oštećene stavlja u privilegiran položaj nasuprot žrtava nasilja koje ne uključuje ova konvencija. Tako se ostvaruje dodatna financijska pomoć, dodatna pomoć pri zaposlenju. U slučaju da se ostvarena “šteta” (koja nije definirana) ne može naplatiti privatnom tužbom, država će je pokriti itd.

– Propagandni fokus konvencije

Primjena u kurikulumu, sportskim klubovima, manifestacijama, javnim i privatnim medijima, privatnom sektoru itd. Članak 13. Članak 14. Članak 17.

Pa tako članak 14. kaže: 1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja. 2. Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima. 

Zaključak

S obzirom na dokazanu nepostojeću učinkovitost Istanbulske konvencije u zemljama gdje je ratificirana, čestu zlouporabu javnih sredstava od strane “velikih” udruga, njihovu usku povezanost s politikom (koja promovira polarizaciju), nije teško zaključiti kako će cijela priča završiti, kao i svaka priča s javnim novcem u Republici Hrvatskoj – više uhljeba i veće glasačke “mašine”, lošiji život za sve ostale! Postavlja se i pitanje zašto sudovi ne osuđuju na duge kazne zlostavljače, zašto država ne financira više sigurne kuće i skloništa!?

Prije smo čekali da nam EU riješi probleme, vidimo da se to ne događa, sad bi trebala EU udruga riješiti neke naše probleme. Kako bi bilo da mi napokon za promjenu počnemo rješavati vlastite probleme!?

Prvi korak bi bila argumentirana rasprava s uzajamnim poštovanjem.

P.S. Dobrodošli u 1984.