Na dan punog mjeseca velika je gužva bila u hramu Chandi Devi iznad drevnog indijskog grada Haridwara, jednom od sedam svetih gradova po vjerovanju hindusa. Za punog mjeseca, kako su nam rekli domaćini, hindusi više posjećuju hramove i kupaju se u svetoj rijeci Ganges (oni koji žive u gradovima uz rijeku). Grad Haridwar je na Gangesu, a hram Chandi Devi na brdu u blizini grada, jedan je od tri najvažnija hrama u okolici.
Penjući se žičarom na brdo, prvo su navalili strahovi iznutra, u dugoj i čvrstoj koloni. Strah od visine otvorio je posjet svetom hramu, slijedili su ga duboka nestrpljivost i neuroza zbog čekanja u redu na ulaz, zbog gužve, zbog nepoznatog, zbog ne znam čega. Prođi protokol, uzmi cvijeće, skini cipele, čekaj u redu, nakloni se božicama, plati cvijeće na izlazu, pronađi svoje cipele u garderobi za cipele, ako su uopće tamo…Sklanjaj se od majmuna koji će ti rado iz ruke oteti vrećicu vjerujući da je u njoj hrana. Hram Chani Devi obilazi se kružno, na ulazu je neka vrsta glavne “kapelice” s postoljem gdje se ostavlja i prinosi cvijeće, a u cijelom hramu su oltarići sa statuama božicama uz koje sjede panditi (pandit je “ovlašteni” čovjek koji poznaje i obavlja svete ceremonije, izgovara mantre, radi ritual “puje”). Svi koji žele mogu pred nekim od oltarića napraviti svoj ritual. I platiti jer u svakom dijelu svijeta zagovor svetog valja i materijalno nagraditi.
Chandi Devi ili Chandika hinduistička je božica, smatra se najstrašnjim oblikom Šakti, ženske energije svemira. O njoj postoji legenda kako ne može tolerirati zlo, te je put do nje izuzetno težak.
Hram je bio pun vjernika, obitelji, djece, svetih ljudi… Uz unutrašnji zid kružnog zdanja su štandovi s nakitom, čudesima i posudicama za obavljane svetih rituala, s japa malama (ogrlicama sa 108 zrnaca uz koje se izgovara mantra, nešto slično što je kršćanima krunica), sa svetim stvarčicama…Na izlasku iz hrama valja platiti cvijeće i svete stvari koje smo na ulazu dobili za obilazak. Ne da mi se čekati. Novčanik je na dnu ruksaka. Nemam sitog. Nemam živaca. Sto rupija je deset kuna al takva tlaka…Nastojim izbjeći protokol i pronaći japanke. Sadhu me poziva na red i pita jesam li platila? Ljudi gledaju u mene. Nisam platila božici. Hjela sam se izvući. Kakva bruka! Tražim novčanik. Nevoljko vadim novce. Dugo čekam da prodavač vrati ostatak. Nije lako sresti se s Chandi Devi. Nema šale. Ni izvlačenja.
Na luku nad ulazom utisnuta je svastika. Prolaze me trnci. Al to nije “naša”, europska svastika. Ona nema značenje koje danas ima u zapadnom svijetu, gdje je prva asocijacija nasljeđe povijesti Drugog svjetskog rata i zla fašizma. Incijalno, svastika je u indijskoj kulturi simbol koji predstavlja sreću, obilje, prosperitet i dobro, na sanskrtu znači nešto kao “vječna pobjeda”. Očito je da je Hitler preuzeo simbol druge kulture proglasivši ga amblemom svoje stranke u ime čijih vrijednosti su počinjena najveća zla čovječanstva. Bacam još jedan pogled na svastiku, na nova lica vjernika i polako odlazimo iz hrama.
Dan je dalje sunčan, Indijci se s nama žele slikati, jedni drugima smo egzotični. Vječito čuđenje nad Drugim. Jedan majmun na izlazu opušteno liže sladoled.
(Haridwar, 22. studenog 2018.)
* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr
🤔