Bolski pomorac Siniša Soljačić aktivni je sudionik polemike koja se posljednjih dana i tjedana rasplamsala u Bolu na temu budućeg razvoja mjesta, posebno u odnosu na turizam. Poslao je našem portalu svoju strategiju razvoja Bola pod naslovom “Bol – brodimo li u pravom kursu”.
Strategiju je pisao još 2014. godine, kada ju je isprintao i mještanima podijelio u stotinjak komada. Smatra da je ovom strategijom upozorio i predvidio na neke stvari koje se u mjestu danas događaju, te je zamolio naše uredništvo da njegovu strategiju podijelimo s čitateljima što ovom prilikom i činimo.
Tekst možete i preuzeti klikom ovdje: BOL – BRODIMO LI U PRAVOM KURSU
* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr
Moje misljenje znas, steta da nije bilo sluha.
Bravo Kapetane, jer si kao i uvijek na pravom kursu istine i razuma 👍
Pravi kurs istine i razuma je svake cetiri godine trece nedjelje u svibnju mjesecu…
Siniša, kao i u većini slučajeva, razumno i razložno piše, što ne znači da ja nemam svoje osobno mišljenje o svakoj temi, koje se ne poklapa uvijek s njegovim stavovima. Uzeću za primjer šetnicu. Osobno smatram terorom, nad onima koji ŠETAJU, vozače bicikla; tamo im jednostavno nije mjesto. On ne napisa ni slova o stalnom uništavanju iste preko zime, od strane raznih izvođača, a čije popravke, u konačnici, plaćamo MI. I treće, ali ne i zadnje, no ograničimo se na samo ovo, NIGDJE gdje mjesto, ili Rivijera, ima i drži do šetnice (lungomare), NEMA štandova oko nje, ništa se ne kupuje, niti ne prodaje, ljudi se ŠETAJU, i tom simbiozom daju jednu dodatnu produhovljenost mjestu, i široj lokaciji. Obiđite Opatiju, Rovinj, Umag, uvjerite se u ovo što pišem. Neću spominjati Azurnu obalu, tamo je to još izrazitije, u prilog mojih tvrdnji.
Ima još mnogo argumenata, ako tko hoće slušati, može sa mnom o tome razgovarati do mile volje.
U ovome mome skromnom “literalnom uradku“ koji sam nazvao „ Bol – brodimo li u pravom kursu“, nastojao sam obraditi teme istim redoslijedom kojim su to učinili autori naših poznatih Studija razvoja Bola. Puno je tema koji uopće nisu obuhvačene u ovoj mojoj „studiji“ koju ne bi trebalo niti tako zvati. Ovo nije nikakva studija nego samo moje razmišljanje o nekim temama. Bol je neiscrpni izvor tema, a šetnica je samo jedna od tih tema.
I ujedno – problem za sebe.
Ipak, meni se čini da je problem u terminologiji, odnosno u upotrebljavanju krivih naziva. Iako nas odgovorni uče i upučuju da je u Bolu sve izvrsno, dapače savršeno, meni se ćini da Bol puca po šavovima. Ono što treba bit prometnica je ustvari – šetnica. I obratno. Ono što bi trebala bit šetnica je – prometnica.
Sve upučuje na to da naša poznata ŠETNICA prema Zlatnom ratu uopče nije šetnica nego jedna najobičnija prometnica. Jer, ako šetnicom prometuju bicikli, auta, motori, roleri i sva ostala moguča prometala (osim vlakova), onda joj treba prominit naziv u PROMETNICU i – riješena stvar. Tada se više nečemo uzrujavati zbog toga što šetnica nije samo šetnica za pješake.
Na Račiću su napravili prometnicu koja nije prometnica nego i ŠETNICA i PROMETNICA u isto vrijeme. Ono dole što su nazvali ŠETNICOM nije nikakva šetnica nego uski operativni dio obale za jahte i jahtaše.
Tratoar uz Bienačicu, naprimjer, nije tratoar za pješake nego je parkiralište za auta, a isto tako i južni dio kolnika te iste prometnice nije prometnica nego i parkiralište.
I tako dalje da ne nabrajam… duga je lista anomalija, gluposti, pogrešaka, aljkavosti, loših odluka i dijela koja nam se predstavljaju kao genijalna riješenja.
Točno Siniša, Šetnica (namjerno pišem velikim slovom Š) je neiscrpna tema, o kojoj bi se, bez ponavljanja, moglo pisati danima, iz različitih kuteva gledanja. Ja ću, po struci, iz ekonomskog i komunikacijskog, još par rečenica.
Koštala je basnoslovno, no financirana je u ono doba inflacije, prebijanja potraživanja, i odrađena vlastitim snagama, murvičkim meštrima, zaposlenih u Zlatni rat netom prije, pa se stoga mnogima događanje Šetnice čini normalna pojava u mistu koje je (tada) plivalo u lovi.
Za mene, i ljude koji znaju koliko je koštala, prebolno je što gledamo zimi, i ljeti, stalno uništavanje pokrova iste, stalno i sustavno.
Zimi, na desetke privrednih vozila, i vozila radnika i meštara, Hrvatske i BiH, redovito na kućama bogatih i bahatih investitora, kojima je šetnica samo put do gradilišta, a ljeti parada rolera, skejtova, bicikli, motora i auta. I vozači svih tih sredstava se ljute, sviraju i protestiraju, što im se ti dosadni šetači ne maknu! Svjedočio osobno tome, više puta.
Tko plaća stalne popravke? Mi, građani Bola. Stoga, svaki građanin koji uredno podmiruje svoje obveze prema lokalnoj zajednici ima pravo podignuti svoj glas, i kazati: Dosta je!
Jer, nakon činjenice da nikad nitko od tih “vozača” na šetnici nije kažnjen, odakle onda moralno pravo ikome da kažnjava ljude po Bolu za nepravilno parkiranje? Da nije to malo puno licemjerno, i uporaba dvostrukih mjerila?