Po svoj prilici ovo bi mogla biti ključna riječ cijele turističke filozofije. Puno se o ovome govori i puno se piše, toliko puno da to već poprima jednu paničnu dimenziju. Koje god se tiskovine otvore, ako je u njima neki tekst o turizmu, spominje se taj – održivi razvoj.
A što bi taj održivi razvoj trebao biti?
To je ustvari ono čega se svi općinski dužnosnici i sva poglavarstva boje i od čega bježe kao vrag od tamjana.
Načelno, na riječima, svi su za taj “održivi razvoj” i puni su hvale i lijepih riječi za njega, ma što to uopće bilo i ma što to uopće značilo.
Ali, primjena tog održivog razvoja u praksi malo teže ide.
Dapače, u sredinama koje imaju izgledniju perspektivu za investicije i ulaganja u turizam, taj razvoj redovito ide u potpuno suprotnom pravcu.
Nisam siguran da bi puno načelnika i viših općinskih dužnosnika uopće znalo objasniti što taj pojam znači. Ako bi i počeli objašnjavati, mislim da bi se vrlo brzo zapetljali u objašnjavanju, jer sada, kada je sve skupa otišlo u pravcu u kojem je otišlo (a čega su bili, ili pak jesu, važni dionici), to i nije tako lako objasniti.
Jednostavno objašnjenje tog termina “održivi razvoj” bilo bi:
To je razvoj nekog područja, nekog mjesta, ili grada, koji pruža izbalansirani ekonomski i svekoliki drugi razvoj tog područja i koji dugoročno osigurava dobro, zdravo i ugodno življenje ljudi na tome području. Osnovna zadaća planiranja i provođenja održivog razvoja je da takav razvoj ni u kome slučaju ne ugrožava prosperitet i sigurni opstanak domicilnog stanovništva.
Mogla bi se tu dodati još pokoja rečenica, ali recimo da bi ovo bilo najkraće objašnjenje.
U ovoj definiciji dvije ključne, ali moglo bi se reči i – problematične, riječi bile bi – domicilno stanovništvo.
Globalizacija, migracije i kretanje kapitala su nezaustavljivi procesi. Ipak, ti se procesi mogu uspiješno kanalizirati i svesti u neke prihvatljive okvire raznoraznim općinskim zakonima, urbanističkim planovima, raznoraznim općinskim odlukama i sl.
Na kraju krajeva, općinska vlast i postoji iz tog razloga i zato je izabrana od strane građana na izborima.
Na primjer, održivi razvoj na španjolskim Balearima više ne postoji, nema ga, nestao je. Baleari su po tome pitanju najpoznatiji, ali nisu jedini. Ima toga i u mnogim drugim područjima Španjolske, Francuske, Italije, Grčke, Crne Gore, Malte, Turske…
Mi živimo u turističkom mjestu, okrenuti smo turizmu i to je naša glavna privredna grana. Od njega se živi i turizam je naš kruh.
Postoji jedna definicija turističkog razvoja koja kaže da je razvoj turizma dobar i prihvatljiv sve do one granice kada taj isti “turistički razvoj” počne negativno djelovati na domicilno stanovništvo. Navodno, tada bi trebalo prestati sa daljnjim razvojem u smislu izgradnje i širenja turističkih kapaciteta, a razvojno bi se trebali koncentrirati samo na usavršavanje i podizanje kvalitete usluga u “postojećim gabaritima”.
Vjerojatno bi u ovoj gornjoj definiciji trebalo smjestiti taj “održivi razvoj” o kojem se dosta piše i na koji upozoravaju mnogi ekonomski i, što je bitno u našem slučaju – turistički stručnjaci.
- Gdje je Bol i gdje smo mi u cijeloj ovoj priči?
- Gdje je i što je Bol danas? Koja je pozicija i uloga domicilnog stanovništva u njemu i kakvi su izgledi za budućnost nastavi li se u ovom pravcu i ovim “tempom”?
- Jesmo li prešli tu granicu održivog razvoja?
- Koliko je nama donio turizam i je li turizam u Bolu počeo „nagrizati i izjedati“ sam sebe?
- Što mi u Bolu možemo očekivati od turizma u budućnosti?
- Koliko je ovo trenutno stanje potencijalno opasno za Bol i njegovo domicilno stanovništvo?
- Gdje nas vodi planirani daljnji “razvoj” koji se elaborira kroz Strategije razvoja i kroz urbanističke planove?
- Koliko orijentacija isključivo na turizam može biti pogubna u slučaju nekakvog iznenadnog kraha turizma koji se može dogoditi iz mnogih razloga. Takvi problemi su se događali u mnogim državama: Jugoslavija, Turska, Egipat, Tunis, Španjolska, Grčka…, a posljedice su u tim državama bile katastrofalne.
- Vidi li naše općinsko čelništvo rizike u razvoju Bola kakvog planiramo i kojem stremimo, i da li su svjesni vrlo skore “balearizacije” Bola?
- Što su napravili ili planiraju napraviti da do toga ne dođe?
- Osjećaju li povijesnu odgovornost koju su preuzeli na sebe prihvativši se dužnosti u općinskom poglavarstvu i u vijeću?
- Da li smo upali u turistički mlin iz kojeg nema izlaza?
- Sve ekonomske grane imaju svoje dobre i loše strane, dobra i loša razdoblja i sve se kreću sinusoidno, nikad pravocrtno. Turizam je također ekonomska grana, nama posebno bitna. Gdje je sada naša pozicija i u kojoj smo mi sada fazi te sinusoide? Što napraviti kada dođe vrijeme lošijeg razdoblja, a koje će jednom neminovno doći? Imamo li alternativu?
Razmišlja li se o tome, radimo li što na tome?
Ta i mnoga druga pitanja bila bi jako lijepe teme za jednu javnu diskusiju, tribinu ili širu raspravu, ali ne sa političarima, nego sa pravim ekonomskim i turističkim znalcima i stručnjacima, sa sociolozima, urbanistima, s predstavnicima crkve itd.
Zadnje Studije o razvoju Bola i turizma u Bolu ne bave se ovim pitanjima. One su napisane da bi zadovoljile formu i tuđe želje. Održivi razvoj se u njima ne prepoznaje.
U suštini, one i nisu napisane s tom namjerom.
One su naručene na isti način kao kada idemo u restoran na ručak ili večeru. Konobar nas pita što bismo željeli. Mi onda izrazimo svoje gurmanske želje, a on to uredno pribilježi u svoj notes.
I onda, nakon nekog vremena, dobijemo jelo, dobijemo ono što smo naručili.
Pojedemo. I platimo.
Trenutno nam u Bolu, gledajući sa prihodovne strane ide jako dobro, a kada je dobro, o lošemu se ne razmišlja.
Možemo li učiniti korak naprijed i početi misliti na budućnost poštujući smjernice “održivog razvoja“, ili ćemo se jednostavno prepustiti turističkoj bujici da nas nosi i da nas odnese u pravcu – Baleara.
* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr
A sto je to domicilno stanovnistvo…
Pitanje je sad!eto mene zanima isto što i Tonija
“Prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku, domicil je mjesto stalnog boravka; prebivalište. U pravnom smislu, domicil je mjesto za koje zakon pretpostavlja da na njemu neka osoba ostvaruje svoja prava i ispunjava obveze. U domicilno stanovništvo spadaju osobe koje imaju trajno boravište, odnosno prebivalište u nekom mjestu. U Hrvatskoj općoj enciklopediji stoji da je domicili isto što i prebivalište. Prebivalište je mjesto u koje se građanin naseli s namjerom da u njemu stalno živi…”
Dragi moj Siniša, sve mi je jasno a najviše to “šta” te muči, ali ne brini mući i nas druge koji “živimo u Bolu” pogotovo cijelu godinu!
Mislim da ovi put tučeš na krivu stranu, jer u Bolu nije problem turizma koji i je usput išao na krivu stranu,nego je problem “stanogradnja”, odnosno da budemo precizni “izgradnja stanova i apartmana za jednokratnu prodaju koje vlasnici usput liti iznajmljuju da bi amortizirali te iste stanove i nemaju nikakvu namjeru živit stalno u Bolu”.
Rekli su mi da nesmin pisat o imenima, ali točno se zna koliko se zgrada ugradilo isključivo za prodaju (vidi sliku) i ko ih je gradio i te nekretnine opterečuju Bol a ne ljudi koji cilu godinu žive u Bolu, jer kad Boljanin iznajmljuje i 100 ležaja taj novac od zarade ostaje u Bolu na ovaj ili onaj način, a ovaj drugi ne!!!
Mislim da je to glavni problem ne toliko turizma koliko prekomjerne izgradnje u Bolu i gubitka vizualnog identiteta Bola, a u tu priču su involvirani svi,i mi svaki posebno i vlast i arhitekti i urbanisti i ini drugi, a kad nešto ideš reč onako opčenito onda je glavni odgovor da ne možeš to napravit po ustavu jer smo pred ustavom svi jednaki.
Treba dobro promislit kako to sve skupa stavit u nekakve okvire,mada sam mišljenja da je već kasno za takvo nešto!
Zbog turizma smo izgubili kvalitetu zivota,postali smo robovi. Za njihov komod i saku eura uredjujemo apartmane na 5* a zivimo u supama. Hranimo se robom 3-e kategorije, najbolja riba, meso, verdura se daje gostima. Turizam je buducnost mnogih iluzija-lijepo je napisao Boris Vukonic u istoimenoj knjizi.
Ovdje je rijec od zdravoj logici. Cesta širine 2 metra, parking u tragovima, zgrade s ogromnim brojem dopustenih apartmana s izgradivoscu parcele 1100% :), zgrade građene svaka drugačije. Turističko mjesto bi se trebalo razvijat da samo po sebi bude atrakcija il da bar uredno izgleda, ako ne ni to, onda da se može negdje parkirat ili bar normalno mimoic s autom. Za tako nešto treba rada, pameti, poštenja i hrabrosti, nažalost nema ničeg od navedenog, moto je zdrpi i zbriši. Nekako je i problem u turističkim mjestima dosta ograničen na Dalmaciju, Podstrana (iznad Lava) je najbrutalniji primjer – izgleda kao favela s kućama od miljon eura. Na dobrom smo putu…. Dugoročno ovo samo donosi financijsku štetu jer se Bol profilira kao mjesto za masovni turizam, a svi preduvjeti za puno kvalitetniju stvar su tu. Al eto kako kažu cash n carry
Malo boje gledon ovi tekst iz enciklopedije ča ga je stavila Katarina i duošo son do zaključka da jo uopče nimon prebivalište.
> “domicil je mjesto stalnog boravka”
– jo u Buol stalno ne boravin. Navigon. Puol i puol.
> “domicil je mjesto za koje zakon pretpostavlja da na njemu neka osoba ostvaruje svoja prava i ispunjava svoje obaveze”
– obaveze ispunjavan, a prava sva nimon jer puol godišča nison doma. Ne mogu, naprimjer, uvik glasovat, ne mogu puoč u likora, jer u 4 misjeca ne mogu duoč na rijed po vada da grijen u privatnika. Nimon se pravo bunit i grintot, jer govoridu da jo nison stalno doma po da imon manja prava nego oni koji stalno u Buol živu.
Osim tega govoridu da je „gost uvik u pravu“. Ako je gost u pravu, onda nison jo. Ne možemo svi bit u pravu… di tega imo.
> “u domicilno stanovništvo spadaju osobe koje imaju trajno boravište, odnosno prebivalište u nekom mjestu”
– opeta isto, nimon trajno boravište u Buol kad son 6 misjeci po muoru.
> “prebivalište je mjesto u koje se građanin naseli s namjerom da u njemu stalno živi”
– ne spadon ni u ovu grupu. Jo se u Buol nison naseli nego son se u Buol rodi. Dodušje, rodi son se u Supetar, ma son posli par don duošo u Buol. I nison duošo i nison imo nikakvu namjeru u kuonto tega, nego su me donili u kofu. Ni me nikuor ništa pito, a i da su me pitali, a bi in bi odgovori…
Benti i enciklopediju kad je ovaka. Evo su me stavili u kategoriju furešti.
Još ču i boravišnu taksu morat pločat.
Euro nadon.
Hvala za ovaj članak! Vrijedi pročitati i razmisliti i raditi na tome!
Dakle, postavije se pitanje što je to “domicilno stanovništvo”.
Ako mene pitate, odgovor bi bi jako jednostavan.
– To su oni judi koji su u dugoročnemu smislu – naje****.
Eto, to bi bila definicija bez gledonja puno u enciklopedije i rečeno onako po naši, jednostavno, po domaču i pučki.
Ali da se razumimo, ni to karakteristično somo za Buol. Isto je tako i u druga mista. Ništa boje ni ni u Supetar, Sutivon, Milnu, u Hvor, Dubrovnik, Split, Zagreb, u Veneciju… doboto svuda je isto. U manjim mistima pogotovo.
Pri par godin son se malo „igro slovima“ po son onako za sebe složi jednu skriptu koja je ustvari muoj odgovor i moje viđenje na zojnu Studiju o razvoju Bola.
Ni to bi libar jer nimon pretenzije hodit tako daleko i sa tin se bavit. To je bilo onako, za sebe i za nike Boljane koji čedu razumit o čemu pišen i zoč.
Ta pisanija se zvola: “Bol – brodimo li u pravome kursu”.
Opeta ponovjon, poštujen svačihovo mišljenje i razumin da ne mislidu svi kako jo. To je normalno i dobro. Dapače, i jako poželjno. Slabo bi bilo kad bismo svi isto mislili.
Po da opeta bude – jednoumlje.
Ta moja pisanija zavaršije sa pasuson koji se zove “Građani drugog reda”.
Eto, to von je to – domicilno stanovništvo.
Svuda je tako bilo i svuda je. Uvik je tako bilo i uvik biče.
————————
Građani drugog reda
Protutnjali su ovim prostorima raznorazni osvajači, kolonizatori, lopovi, gusari i barbari svakakvih vrsta. Čitajući o povijesti Bola i otoka Brača može se zaključiti da je puk uvijek vodio žestoke bitke sa plemstvom koje ih je izrabljivalo i koje im je ugrožavalo elementarnu egzistenciju. To plemstvo je uvijek nastojalo da bude u jako bliskim vezama sa trenutnim nosiocima vlasti, bilo da su to bili Rimljani, Mlečani, Francuzi, ili Austro-ugarska.
Ali, puk se nikad nije tako lako pokoravao i stoljećima se održao da bi na kraju ipak ostvario jednakopravnost i oslobodio se kako od tuđinskog, tako i od domaćeg, plemenskog, jarma.
Međutim, trajalo je to vrlo kratko i moglo bi se reći da je nova era započela na stari način.
Boljani više nisu vlasnici svoje sudbine i sve što je u planovima, studijima i strategijama razvoja obično je podilaženje strancima i stranom kapitalu koji nikad nema sluha za život i potrebe domaćeg stanovništva, odnosno puka. Dio domaćeg stanovništva vezanog rođenjem i djetinjstvom za svoje mjesto ima drugačiji odnos spram razvoja svoga mjesta i uglavnom ne gleda sa odobravanjem i simpatijama na ovakvo pogodovanje onima koji u Bolu vide samo voćku sa koje, u određeno vrijeme godine, treba ubrati plodove.
Dođe i određeni trenutak kada domicilno stanovništvo počne pomalo smetati i ne pogoduje planovima onih “drugih”, a mislim da se to u Bolu upravo događa zadnjih godina.
“Domaće plemstvo” će uvijek naći načina za suradnju sa stranim kapitalom i sa tim današnjim, nazovimo ih – “investitorima” ne mareći puno za želje i potrebe “puka”. Demokracija, sloboda kretanja ljudi i kapitala, opća globalizacija te pripadnost Europskoj uniji, uvjetuje da veliki dio puka jednostavno prelazi u – građane drugog reda.
To su, dakle, oni građani koji pomalo grintaju i nešto nezadovoljno mumljaju, ali nikad to ne kažu glasno.
To su oni kojih se nikad ništa ne pita i koji ni na koji način ne mogu utjecati niti na planove razvoja, niti na razvoj mjesta.
To su oni građani koji služe za zimsko održavanje mjesta u dobroj kondiciji, a ljeti služe kao ljetna, ali isključivo sezonska, najamna radna snaga.
To su oni ljudi koji služe tek kao turistička dekoracija mjestu sa kojim, preko svojih “podanika i plemića”, upravljaju neki drugi ljudi.
Naravno, oni još uvijek mogu biti od koristi zimi da bi provjetravali kuće, apartmane i restorane onih koji će se vratiti kada prestanu kiše, bure, kada malo otopli i kada se sa Uskrsom pojave prvi turisti.
I lastavice.
Ipak možemo biti sretni što je i ovako. Američki indijanci nisu bili takve sreće.
Oni koji su preživjeli egzodus smješteni su u rezervate.