(Sve što sam pitao, što nisam pitao i ono što mi nisu dozvolili da pitam!)

Petak, 08.06.2018, lokacija – Čitaonica.

Prva faza posla je odrađena.
Nakon prezentacije predlagatelji, urbanisti i još neki otišli su na zasluženi ručak, vjerojatno jako zadovoljni odrađenim poslom.
Skup je bio kao i svaki drugi, čak je bio i u vrijeme kao i svaki drugi skup prije njega. Usred dana, prije ručka… Skupu je prisustvovalo kao i obično, tridesetak uvijek istih grintavaca.
I pitanja “zabrinutih” su uvijek ista, ćak i tonaliteti i “frekvencije”.

Na kraju balade, što bi bio rezime odrađene prezentacije i ovoga skupa?
Sve bi stalo u jednu jedinu riječ – ništa!
Žali bože potrošenog vremena, uključujući i ovo gubljenje vremena koje trošim pišući ovaj osvrt.
Bila je to uobičajena prezentacija jednog projekta napravljenog po želji investitora, a uslišanog i odobrenog po želji načelnika (…tako nam je decidirano i vrlo jasno rečeno!). Od samog početka bilo je jasno da to nije samo puka prezentacija projekta, već da je to pokušaj opravdavanja činjenice da dodatnih 800 – 900 turista neće predstavljati novo opterečenje za Bol, na njegovu infrastrukturu i na plažni prostor.

Prije izvijesnog vremena napisao sam jedan rad/skriptu koju sam nazvao “Bol – brodimo li u pravom kursu?” Sva pitanja koja smo imali prilike čuti na ovom skupu postavljena su i u toj skripti koja je odgovor (…ali pomalo i parodija) na raznorazne strategije koje su zadnjih godina napisane za potrebe Općine Bol da bi bile na pomoći i usluzi onima kojima turizam nije niti struka niti obrazovanje, a sada su u poziciji da kreiraju naše življenje i bolski turizam.
Dakle, brodimo li u pravom kursu?
To je i danas bilo ključno pitanje na koje, dakako, nismo dobili odgovore.

Hotel “Borak” je hotel kao i svaki drugi i koji nakon 40-50 godina treba renoviranje i rekonstrukciju. Renoviranje je potreba i o tome nema nekih dilema. Pitanje je da li je učetverostručenje njegovog kapaciteta ono što Bol može podnijeti. I ne samo hotel “Borak”. On je aktualan danas i to je bila današnja tema, sutra će to biti “Bijela kuća”, prekosutra hotel “Park” (ili dobro nam poznati hotel “Željezničar”), pa onda će na red doći i hotel na Velo polje, marina na Račiću, nevjerojatna apartmanizacija pretvara se u histeriju koja je izmakla kontroli, svako ljeto iz pravca Makarskog primorja dolazi sve više izletnika…
Može li to Bol izdržati?

Naravno, mještani su zabrinuti jer turizam je njihova egzistencija i njihov život. Oni drugi koji ne spadaju u tu skupinu ne misle tako. Njima je turizam – “business”, a to je već jedna sasvim druga kategorija i sasvim druga prića.

Bilo je na skupu nekih najava tko će od vjećnika podržati prijedlog, a tko neće. Nažalost, svi znamo kako će to biti na kraju i da je to stvar tehničke naravi. Dovoljan broj ruku za podržavanje prijedloga uvijek će se naći. To ne predstavlja nikakav problem.
Neki Juda Iškariot uvijek će se naći.

Na moje pitanje zašto se ne poštuju i primjenjuju Strategije turističkog razvoja, a koje upozoravaju da smo prešli sve limite održivog razvoja i da hrlimo u masovni turizam najgoreg tipa, dobio sam unaprijed pripremljeni i naučeni odgovor koji nisam imao priliku dodatno komentirati, ispraviti, ili pitati za objašnjenje. Voditelj prezentacije me je, kao i obično, prekinuo u postavljanju pitanja, oduzeo mi riječ i tako spriječio daljnu raspravu i diskusiju o ovoj temi.
Naime, prva strategija koja je na ovo upozoravala napisana je 2007. godine, dakle prije 11 godina. Bilo je više nego dovoljno vremena da se prostorni planovi, lokalni zakoni i odredbe usklade sa preporukama “Instituta za turizam” koju su tu studiju izradili.
Bilo bi lijepo čuti obrazloženje zašto se to nije učinilo kad je, po logici stvari, to bila dužnost da se učini. Ako je studija naručena da bude akt koji će služiti kao putokaz, zašto se smjernice iz te prve studije nisu poštovale.
Sve ostale studije su bile puko prepisivanje iz ove prve koju se može nazvati i “bazna studija” jer je izrađena profesionalno od respektabilne ustanove kojoj je turizam posao.
Nažalost, kako je netko u diskusiji primjetio, sve što se u Bolu uradilo u zadnjih 10 godina, napravilo se protivno sugestijama i smjernicama napisanim u Strategijama.
Smijemo li pitati – zašto se to dogodilo?
Što je tome bio razlog?

Kako će se ova stvar sa bolskim turizmom završiti treba pričekati, bolje reći – dočekati. Po svoj prilici, gledajući iskustva drugih, neće biti dobro.
Neće biti dobro za lokalno stanovništvo.
Naravno, za sve druge neće biti loše.

U raspravama prisutnih se naglašavala bojazan od prekapacitiranost plaža.
Ipak, to nije nešto što će biti u budučnosti. Prekapacitiranost plaža imali smo još 2007. godine, danas je puno gore, a što će tek biti u budućnosti, možemo samo pretpostaviti.
Masovni turizam je postao naša sadašnjost i biti će naša budućnost. Oko toga mislim da dileme nema. Koliko mogu primjetiti, malo je onih koji odbacuju taj masovni turizam. Iako ga načelno svi kritiziraju i svi znaju kuda to vodi – svi ga žele.
Na moje pitanje – dali turistički djelatnici i opčinski službenici još uvijek razmišljaju o Bolu kao elitnom turističkom središtu… nisam dobio odgovor.
Ipak, svi znamo da smo u masovni turizam upali do grla i da iz te vrsti turističkog nereda i svaštarenja povratka nema. Sada nam je, slikovito rečeno, još samo preostalo plivati i pokušati držati glavu iznad vode.
I disati, koliko se može.

Treba se pomiriti sa realnošču. Priču o Bolu kao elitnom turističkom središtu trebamo zaboraviti. Masovni turizam je naša realnost i naša budućnost.

Plaža na Potočinama je već odavno privatizirana. Službeno, tamo se može kupati tko hoće i koliko hoće, ali neslužbeno, to svi znamo, ta plaža je plaža hotela “Bretanide” na koju kupaći koji nisu korisnici tog hotela nisu dobrodošli.
Hoće li tako biti i sa plažom na Borku? Da li će Kotlina biti plaža hotela Bijela kuća, Martinica hotela “Sv.Križ”…
I na kraju – što će ostati? Gdje će se kupati ostali turisti koji će biti po apartmanima, kampovima i u sobama “domicilnog” stanovništva.
Namjerno ne spominjem i ne pitam gdje ćemo se kupati mi, naša djeca i unuci.
Mi u ovoj prći uopće nismo bitni.
Da li je realno postaviti pitanje (i tražiti odgovor) – da li je Bol po ovom pitanju u – “banani”?
Bilo je i pitanja koliko je ovaj model sličan sa španjolskim modelom. Idemo li u istom pravcu?
Naravno, odgovori nam nisu ponuđeni. Svi junaci (na prezentaciji) mukom zamukoše. Izvrsno istrenirani i hladni u odgovorima, spremni su bez treptaja na licu poslušati i najveću kritiku. I dok se prisutni “pjene” i živciraju, oni to hladno primaju ne nervirajući se ni najmanje. Kako bi mi u Bolu rekli – “na jedno uho ušlo na drugo izašlo”.
Stekao sam dojam da je svaki razgovor i svaka sugestija uzaludna.

Bilo je tu i nekih vrlo nadobudnih razmišljanja kao će novi hotel i povečanje kapaciteta donijeti i nova radna mjesta. Primjedbu da ni sadašnje hotele, sa postoječim kapacitetima, ne možemo kvalitetno servisirati, nitko od mjerodavnih nije komentirao.
Ne znam koliko je kome poznato, ali Španjolci su uvozili radnu snagu sa Filipina. Ako su mogli oni onda možemo i mi.

I kako pjesma kaže – “Karoca gre, gre, gre… Neka gre”. I vozi, leti tuta forca ta naša turistička karoca… Do kada? Rade li joj kočnice oupče?
A tko je šofer, ili šoferi, te karoce?
Načelnik je rekao da: “nije bilo pritisaka, da ih nema i da ih neće ih ni biti“.
Ako je tako, a nemamo razloga sumnjati da to nije tako, onda izgleda da smo šofere ove naše turističke karoce izabrali mi sami. Dakle, ne bi trebali imati ni malo razloga za ljutnju.

Bio bih pitao (ali nisam stigao postaviti pitanje do kraja jer mi nije bilo dozvoljeno!) koliko smo blizu tome da nam turizam bude baziran na pjanstvu i dernjavi mladih “jahtaša” i partijanera svih vrsta i kalibara. U četvrtak je u Bolu bilo oko 40 jahti sa oko 350 – 400 nautičara koji su i ujutro u 4 sata uživali u muzici na svojim brodovima na Račiću, dobro pripiti, a mnogi i “mortus pijani”.
Da li je to budućnost bolskog turizma?
Načelnik kaže da treba ustrojiti službu koja će održavati red. Pa ako tako misli (što je naravno ispravno i točno) zašto se to ne napravi? Što Općina, ili Grabovi rat, čekaju? Gdje im je nočna služba koja će pratiti i nadgledati red u luci i na Račiću?

Bio bih pitao, ali nisam stigao (a nije mi bilo niti dozvoljeno!) zašto nemamo priliku razgovarati sa načelnikom i/ili vjećnicima na nekakvom aktualnom satu na kojemu bi mogli postaviti razna pitanja i tražiti odgovore. Službena prezentacija ovakvog, a sutra i drugih projekata, znači dovođenje građana pred – “gotov čin”.
Demokracija ne znači samo legitimno dobiti izbore i samovoljno se ponašati i vladati. Demokracija je u prvom redu kultura ponašanja od strane onih kojima smo dali priliku da vladaju i da nas zastupaju.
I na ovom skupu je bilo oko 25 – 30 prisutnih. Leži li razlog ovako slabe zainteresiranosti u činjenici da su ljudi razočarani i uvjereni da ništa ne mogu promjeniti, ništa sugerirati, ništa predložiti, i u činjenici da se svaki njihov trud ignorira i sa podsmjehom odbacuje.

Spomenuo sam šetnicu. Borovi na šetnici su prije posađeni 3-4 metra od ruba. Pogledajmo njihov položaj sada. Na samom su rubu. Prirodnim procesom “parkanj” se urušava i to se ne može zaustaviti bez velikog zahvata i višemilijunske investicije. Ne mislim na milijune kuna, nego na milijune eura.
Da li je to predviđeno u ovom urbanističkom planu. Da li bi bilo normalno (ili makar poželjno) da investitor rušenja postojećeg i izgradnje novog hotela “Borak” malo poradi na tome.
Ni na ovo pitanje nisam dobio odgovor.
Muk!

Da li je Bol mjesto koje se u ovoj turističkoj histeriji može širiti neograničeno, praktički bez nadzora i bez kontrole, bila su pitanja na koja nismo dobili odgovore?

Na kraju sam, kao i nekoliko puta do sada, čuo komentar kako ja kao pomorac nemam pravo komentirati zbivanja u Bolu jer sam više od 6 mjeseci izvan Bola. Iako nije izravno rečeno, da se naslutiti kako postoji mišljenje kako ja kao pomorac i “kapetan duge plovidbe” nakon 27 godina “lutanja” svijetom, nisam kvalificiran da se bavim turističkm pitanjima. Za razliku od mene, raznorazni ekonomisti, trgovački radnici, grafičari, pravnici i slični, koji polovicu svog radnog vremena provedu u kafičima pod “Ložu”, imaju to “apriori” pravo da o turizmu sve znaju, da su vrlo umni i nadasve mjerodavni u ocijeni svega što ima veze sa turizmom.
Mi ostali nemamo pojma.
Zahvaljujem se načelniku na tom izrečenom komentaru i na podsječanju na moj građanski “status” za koji nisam znao da je takav.
To što sve svoje obaveze prema državi, županiji i općini uredno podmirujem i to što moje zanimanje i odsustvo od kuće nije bilo bitno kada se od mene tražio glas na izborima, sada nije toliko važno. To je ipak prošlo svršeno vrijeme.
Danas se za komentar o životu domicilnog stanovništva i o našoj sudbini pita one koji investiraju.
Njihovo je i bitno i važno. Mi trebamo samo slušati.

Sa skupa smo ispračeni sa sugestijom da svoje primjedbe i mišljenja na ovu temu pošaljemo na adresu Općine Bol.
Dakle sugerira nam se da odvojimo svoje vrijeme, da napišemo komentar i pošaljemo prijedlog na koji zasigurno nećemo dobiti odgovor o primitku našeg dopisa, a kamoli da će se o njemu raspravljati.
Drugim riječima, sugerira nam se da još jednom ponovno budemo budale. Onako kako to i treba biti, naivci i budale do kraja.

Što se mene tiče – hvala lijepa. Ne pada mi na pamet da šaljem ikakve prijedloge. Iskustvo me uči da to nema nikakvog smisla. Na kraju krajeva, ima dovoljno tekstova koje sam napisao, pa ako gospodu interesira moje mišljenje, mogu odvojiti malo vremena i pročitati. Možda ponešto i nauče, a možda i ne.
Ako ih interesira, mogu im sve to i poslati.
Ali, siguran sam da to od mene neće tražiti.
Kada je moja skripta (koja iskreno opisuje bolski turistički trenutak) nuđena jednom poznatom bolskom turističkom radniku, on ju je odbio primiti uz objašnjenje da – “njega to ne interesira”.

Ipak, napišite prigovor, sugestiju, izrazite mišljenje i pošaljite. Možda budete imali više sreće od mene.

* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr