Tekst: Gordana Igrec | Izvor: Morski.hr | Foto: Morski.hr

PUČIŠĆA – Iznikla iz krajobraza koji je određuje, a to je krš i kamen i vječne čovjekove potrebe da kamenu dadne oblik, Klesarska škola na Braču za nešto više od 3 mjeseca, dakle, već početkom iduće godine obilježit će 110 godina od svojeg osnutka. Otvorila je svoja vrata za sve talente koji se znadu nositi sa stamenim gromadama kamena davne 1909. godine.

Idući u susret tom okruglom visokom rođendanu za Morski.hr razgovarali smo sa drugom po redu ženskom ravnateljicom Kiparske škole u njezinoj povijesti, prof. fizike i politehnike i mr. eksploatacije prirodnog kamena, Tamarom Plastić i dotakli se tema kako onih iz prošlosti škole, ali još i više o njezinoj budućnosti koja svako malo zaprijeti da će nestati, a ope malo daje nadu da ne samo što će opstati već će dati neka nova velika klesarska i kiparska imena o kojima će tek pisati naši nasljednici.

Prvi ravnatelj Čeh

Tko je bio idejni začetnik izgradnje škole?

– Potreba za klesarskim kadrom je uvjetovala otvaranje škole. Prvi ravnatelj je bio Čeh Emil Ruml diplomirao na Obrtnikoj kiparsko-klesarskoj školi u Horicama, te svojom vještinom i znanjem dodatno obogatio školu. Inače, su svi najeminentniji klesari iz Pučišća, Selaca i sa cijelog Brača sudjelovali u procesu stvaranja škole. Iz te njihove vještine znanja nastala je naša Klesarska škola.

Ima li škola neko povijesno važno ime na mjestu svojeg ravnatelja?

– Sljedeći ravnatelj nakon Rumla bio je akademski kipar Ante Kostović, te nakon njega još jedan akademski kipar Drago Orlandini. Ravnatelji su doprinijeli razvoju škole, te su bili poznati u okviru kamenarske djelatnosti, međutim ne mogu reći koliko su općoj javnosti bili poznati.

A tko je sve od đaka prodefilirao kroz Klesarsku školu?

– Svi učenici od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, Crne Gore. Prije su bili veliki razredi dok su se danas razredi smanjili na 19 ili na 2 učenika, čak.

S vještinama koje mi njegujemo u našoj školi i brački kamen zajednička su spona s našim slavnim graditeljima i kiparima od Jurja Dalmatinca, Andrije Alešija, Nikole Firentinca i drugih. Svi imaju veze sa nekakvim početcima škole. Svi su oni gradili i radili u bračkom kamenu.

Odakle danas dolaze đaci?

– Osim s Brača, učenici nam dolaze iz Istre, s Korčule, Hvara, iz Dubrovnika, iz Zagore, iz Zagreba, iz Bosne i Hercegovine, Češke, Njemačke… Za naredne dvije dogodine i imamo već prijavljene učenike i učenice iz Mađarske i Švicarske. Nešto se i Englezi raspituju, ali nije konkretan upit po imenu već općenito. Sve u svemu jedna mješovita skupina.

Danas u školi imamo 65 đaka. Broj đaka se kontinirano smanjuje. Promatrajući statistiku svaka druga godina nam je krizna. To je tendencija. Tako da se nadam da ćemo ovu godinu biti uspješniji što se upisa tiče. Općenito je kriza u trogodišnjim strukovnim zanimanjima. Imali smo u Europi seminar koji je govorio o tome kako tradicijske zanate i strukovne zanate afirmirati. Povećanjem atraktivnosti škola, povezivanjem privrede i škole te posebno povećanjem atraktivnosti posla kroz veće plaće. Uglavnom je bilo rečeno kako bi politika svemu tome trebala dati podršku!

Ministarstvo obrazovanja ima sluha za nas kao jedinoj takvoj školi u Hrvatskoj. Tretira nas se kao unikatnu školu.

Koliko je tu teorijske, a koliko praktične nastave?

– Imamo dva smjera: jedan je smjer tehničara i drugi je smjer klesara. Tehničari su četverogodišnji smjer, a klesari – trogodišnji. Klesari imaju 900 sati praktične nastave, dok tehničari imaju oko 200 sati prakse. Klesari znači imaju puno veći broj sati praske.

Gdje se onda završeni mladi klesari zapošljavaju nakon završene škole?

– Klesari su deficitarno zanimanje. Čeka ih siguran posao. Zapošljavaju se na otoku, drugim otocima, u Trogiru, Dubrovniku, a često zovu i iz stranih država primjerice iz Kanade i Australije i pitaju imamo li klesarskog kadra?

Odakle pak dobivate materijal za klesanje?

– Uglavnom od Jadrankamena koji su, mogu reći, naši sponzori. Svake godine daju blokove koje oni ne mogu u industrijskoj proizvodnji iskoristiti,a nama itekako dobro dođu za odvijanje praktične nastave te ze izradu završnih radova učenika. Naš kipar Herljević je upravo sada poklonio školi jednu svoju skulpturu i mi ćemo prema modelu isklesati je u kamenu.

Na kojem su radu učenici u ovom momentu angažirani?

– Svakom učeniku se pristupa individualno. Svaki učenik mora napraviti ono elementarno: poravnavanje površina, izradu jednostavnih oblika. Onda se tek ide na finu klesariju. Svaki učenik u tome individualno napreduje. Neki rade već lijepe radove, kamenice ili već rade na kapitelima na 1. godini. Ali svaki učenik koji završi Klesarsku školu je sposoban odraditi predloženi objekt. Bilo da se radi o modelu u glini ili restauratorskom zahvatu i sl.

Ide li škola u korak s vremenom?

– Trudimo se. Ručna obrada će uvijek biti baza. To je tradicija po čemu ćemo biti jedinstveni. Ali naši učenici već crtaju na strojevima. Uvodimo nove programe za koje tražimo odobrenje Ministartsva obrazovanja. A to bi bili montažeri, odnosno, graditelji, jer ono što se iskleše treba se negdje ugraditi. A to treba biti napravljeno „po zanatu“. Drugi program bi bio dizajneri u kamenu i treći program bi bili restauratori. Lani smo uveli kao predmet kiparsko modeliranje. Potreba na razini Hrvatske i Europe postoji posebno za restauratorima. Ako kvalitetno odradimo dokumentaciju koju pripremamo trebali bismo za sve te programe dobiti odobrenje Ministarstva obrazovanja.

Kroz radionicu ove godine prošlo 7 tisuća turista

Ima li Klesarska škola budućnost?

– Nastojimo ponuditi nešto novo kako bi učinili to zanimanje atraktivnim. Ove godine smo zaposlili u radionicama učenike Klesarske škole koji su primali turiste u školskoj radionici i galeriji. Kroz radionicu nam je ove godine, do danas, prošlo više od 7 tisuća turista, a čeka nas još i posezona koja je uglavnom i bolje posjećena! I sve su to naši učenici s njima odradili. Puno turista je došlo sa zamolbom da ih sljedeće godine primimo u radionicu. To su cijele obitelji iz Engleske, Slovenije, Austrije.

Osnovali smo učeničku zadrugu kroz koju bi učenici plasirali svoje dizajnerske proizvode. Već smo dogovorili neke montaže. Posla ima. Trebalo bi učenika koji bi sve to mogli odraditi. Budućnost, dakle, ima u svakom pogledu. Na Braču se održava skupština u Klesarkoj školi Udruženja za očuvanje tradicionalnih zanimanja od 18-20. listopada. Dolaze kipari, klesari, graditelji i restauratori katedrala iz cijele Europe. Sa Amerikancima imamo suradnju sa sveučilištem iz Pensilvanije. Oni nam trebaju doći krajem rujna.

Nastojimo da nam se svi projekti spoje kao puzzle i da nam koriste u poboljšanju nastave naših učenika. U veljači će doći jedna grupa Francuza te u travnju također još jedna. Partneri na tim projektima su Udruženje za prirodni kamen iz Njemačke, Centar za mramor u Španjolskoj, Francuzi i mi. Mi smo uglavnom potrebni za operativni dio posla i definiranje scenarija.

Imamo projekt o zaštiti na radu pri montaži kamena koji će se onda uklopiti u naš novi program koji planiramo. Za drugi projekt nam stižu gosti iz Europe 4. i 5. listopada. Dosta nam gostuju kipari iz Europe. Nama je jedini strah nedostatak učenika. Škola bez učenika nema smisla, a na nama je sačuvati i održati to tradicijsko zanimanje! Dobro je to što je za to zanimanje osiguran posao u Hrvatskoj i u cijeloj Europi i izvan! Diploma Klesarske škole vrijedi u cijelom svijetu! Nitko vam ne traži nikakvu nostrifikaciju nigdje na svijetu, bilo gdje da dođete! Zato nam je veliki izazov održati vrhunsku kvalitetu naših klesara.

Ima li na vidiku neki “novi Ivan Meštrović”?

– Nadam se da ga imamo. Čak su nam i došla neka djeca iz 5. i 6. razreda i vidjeli smo da stvarno imaju mota i da bi se od tog materijala dalo nešto napraviti! Ima u našoj školi učenika koji su kompletne ličnosti i dobri klesari. Većinom ta djeca imaju neku umjetničku crtu: lijepo crtaju i sl. Njihovu bi nadarenost i vještinu trebalo nagraditi i iskoristiti i pružiti im mogućnost napretka u struci i u životu Upravo smo započeli priču sa Umjetničkom akademijom u Splitu, pa se nadam da će se i tu otkriti neki novi kipar. Neko novo ime!

Znači, Dalamcija je i dalje rasadnik velikih klesara i kipara!

– Iskreno vjerujem da jest! Nastavlja se tradicija.