Tekst: Sanja Baković

Pjesnikinja Andriana Škunca ovogodišnja je dobitnica nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo u kategoriji književnosti. Nagrada se dodjeljuje svake godine za najbolja umjetnička ostvarenja u Hrvatskoj. Naša cijenjena pjesnikinja nagradu je sinoć primila na svečanosti koja se održala na ljetnoj pozornici Hrvatske radiotelevizije (HRT) u Zagrebu. Svim dobitnicima nagradu je uručila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

Prošle godine u okviru kulturne manifestacije Bolsko lito, na pjesničkom festivalu Odvalimo se poezijom, Andriana Škunca je zajedno s pjesnikinjom Gordanom Benić gostovala u Bolu, u programu “Poetike otoka i Dioklecijanove palače”.
U atriju galerije umjetnina Branislav Dešković pjesnikinje su govorile o svojem stvaralaštvu i čitale svoju poeziju, užitak i čast ih je bilo slušati i doživjeti.
Ova je godina definitivno u znaku Andriane Škunce, “pjesnikinje koja je pjesnički osmislila otok”. Nedavno je dobila nagradu Kvirinovih susreta, za ukupan doprinos poeziji.

Andriana Škunca rođena je u Bjelovaru, živjela u Karlovcu, studirala u Zagrebu, najveći dio života provela je na otoku Pagu. Otok je njezina inspiracija, slutnja, vokacija, tema i sastavni dio njezine poezije. Poznata je i po svojim fotografijama otoka Paga koje je objavljivala uz svoje pjesme i u monografijama. Pjesme su joj prevođene na gotovo sve europske jezike.

Andriani Škunca čestitamo na nagradi za životno djelo “Vladimir Nazor” i donosimo izbor iz njezine poezije!

ZIMI NA OTOKU/ Andriana Škunca

zimi
na moru rastu tvrde staze
bura zapada ribama do kostiju
zimi
škrape drže uže rasutome brodu
jarbolom drhti klatež natučenog neba
za mrtve je surost i kratkoća dana
zimi
u smrznute panjeve puževi zarastu
stvrdne se zmija u boku starog hrama
zimi
narušenu smokvu pije goli zid
najteže je neimaštinu uhvatiti za dno

MORE POVRH MORA

Otoci
stopljeni s oblacima
podupiru svjetlo
čvršćeg mora.
U TIŠINI
s olovkom
u ruci
otvaram
ljuske
slova
Šutnja
pristaje
na rast
na rešetku
glasa

ZATAMNJELI OTOK

Koračam u sve tamniji prostor. Smanjujem se s
pašnjacima i ovcama. Iz napukla kamenjara, sjemenke
skrutnutih sjena rasiplju se neprohodnim stazama.
Uz puteljke stisnut mrak.
Privinuta uz prozirnu plavet, tišina se odvezuje od
spokojnih grmova. Tople točke vinograda vriju iz
rasutih krijesnica.
Zacrnjeli otok širi se između trava i površja mora.

OTOK

Skupio se
iznad
oblaka
Bliže nebu
Između
smrti
i putovanja
nema razlike
Ovce snene
iza onoga
što dolazi
ili je već bilo
S unutarnje strane
otoka
s njegova
dna
vraća se noć
Čujem kako valovi
odvojeni morem
vuku za sobom
slani mrak

VRIJEME SE ZANJIHALO

iznad ogoljenih vinograda
rešetka kozmosa
preko svijetlih bridova otoka
vrijeme se zanjihalo
odlepršalo u prostranstvo
s druge strane suhozida
zrcali se runo ovaca
kameni fosili
skriveni u ljuskama sjena
ispod praga ljeska se sol
dok zvučno nadire vjetar
i slama nebeske strune
kroz krljušti riba nadire more