U galeriji Doma kulture u nedjelju 25. kolovoza u 21 sat otvara se još jedna u nizu ljetnih izložbi, ovoga puta izložba fotografija bračkog autora Franje Mlinca iz Sutivana, iz serije “U livelu s morem”, a pod posebnim nazivom “Duša svih stvari“.

Franjo Mlinac, mag.tourism.cult., rođen 1965. u Sutivanu, dugogodišnji je ravnatelj Narodne knjižnice Sutivan, likovnjak, umjetnički fotograf i organizator kulturnih programa.

Autor je uistinu poznati i zaslužni Bračanin koji kroz svoj raznoliki umjetnički i angažirani rad ovoga puta bračke motive prikazuje na posve drugačiji način.
Otok Brač autora zadivljuje svojom raznovrsnom prirodnom i kulturnom baštinom te ga neprestano inspirira na nove radove.
Izložba u galeriji bolskog Doma kulture ostaje otvorena do 9. rujna.

Autorove fotografije Brača mogu se vidjeti na internetskoj stranici Moj otok. O konceptu izložbe pročitajte u nastavku.

Ciklus ljetnih izložbi u galeriji Doma kulture dio je programa 30. Bolskog lita kojeg organizira i kreira Centar za kulturu Općine Bol.

 

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA
U LIVELU S MOREM
– DUŠA SVIH STVARI –
Franjo Mlinac

Prisjetimo li se Aristotelove filozofije prirode i njegove definicije svih prirodnih supstancija kao složevina koje čini forma i materija, zakoračit ćemo u ovu izložbu oboružani alatima za njenu interpretaciju. Materija je ono što poprima formu, a forma je način na koji je materija organizirana ali i mnogo više od toga. Ona je priroda složevine i njen unutarnji princip promjene. Prema toj filozofiji, formu svih živih bića nazivamo dušom. Pođemo li od pretpostavke da su svi predmeti vidljivi na ovim fotografijama nežive stvari kojima je materiju odabrala ljudska ruka, a formu odredila ljudska duša mogli bi doći do zaključka da su ovi uporabni predmeti nadogradnja ljudske složevine što bi značilo da i njihovu formu možemo definirati kao dušu. Do tog sam zaključka postepeno došao sakupljajući i arhivirajući predmete za buduću stivansku etnografsku zbirku i družeći se s njima u tišini fotografskog studija. Imao sam priliku osluhnuti njihove priče i iskustva koja su stekli dugotrajnim služenjem ljudskim potrebama da pomoću njih izrade nove uporabne predmete, pripreme hranu, osvijetle put, zabave se i razvesele.
Što bi onda bili ti predmeti nego projekcije ljudske duše jer, ne zaboravimo, neki od njih su u uporabi preko 2000 godina, poput antičkih posuda i drevne igraće kockice.

Zamislimo kolike su ljudske ruke, potrebe i htijenja ostavile u njima dio svog iskustva, spoznaje i bitka kroz svo to vrijeme i udahnule njihovoj i formi dio ljudske duše.

Na sreću, živimo u vremenima kada ovakva razmišljanja nisu hereza već samo drugi način gledanja na stvari. Umjetnička sloboda dozvoljava autoru da interpretira svoj rad u okvirima svojih iskustava, dok sloboda konzumiranja umjetnosti promatračima dozvoljava da svoj fokus usklade sa autorovim ili ga izoštre u drugom smjeru shodno vlastitim uvjerenjima i iskustvima. U tome je i ljepota svakodnevnog ponovnog isčitavanja svijeta koji nas okružuje i ispunjava, a mjerilo svih stvari leži upravo u oku promatrača i u njegovoj duši.

Sutivan, 2019.