Književno i vizualno putovanje “Nepostojeća zemlja” prema knjizi autorice Tamare Đermanović očekuje nas u bolskom kazalištu Teatrin u ponedjeljak 26. kolovoza u 21 sat.
Večer u Teatrinu predviđena je kao dramatizacija knjige Tamare Đermanović Put u moju nepostojeću zemlju, uz čitanje odlomaka, fotografije i muziku. Uz autoricu Tamaru Đermanović program vodi Ivana Bošković Ivičić dok je poseban gost Ivica Jakšić Čokrić Puko.
Bit će prikazan film “Prolećna sunca (23/) Stefana Ivančića koji je također inspiriran temom odlazaka i povrataka. Riječ je o poetičnom filmskom pogledu na jednu već zaboravljenu zemlju i njene građane, kako kaže autorica Tamara Đermanović, rasute po raznim stranama svijeta. Autorica je, kaže, knjigu posvetila svojim prijateljima iz Beograda, Bola i Barcelone.
Tamara Djermanović (Beograd, 1965) je profesorica na Fakultetu humanističkih znanosti Univerziteta Pompeu Fabra u Barceloni gdje živi od 1991. godine.
Završila je opću književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu a doktorirala na temu odnosa Rusije i Zapada kod Dostojevskog na Univerzitetu u Barceloni.
Put u moju nepostojeću zemlju je njezina četvrta autorska knjiga.
Uz akademsku karijeru, bavi se pisanjem od svoje sedamnaeste godine. Počela je objavljivati u Španjolskoj 1992. godine gdje je uz knjige objavila desetine poglavlja kolektivnih knjiga, veliki broj akademskih tekstova na ruskom, španjolskom, srpskom, katalonskom i engleskom jeziku i više od stotinu članaka u različitim časopisima i dnevnim novinama.
Knjiga Put u moju nepostojeću zemlju vodi nas na putovanje kroz zemlje bivše Jugoslavije na koje je Tamara Đermanović krenula kako bi razumjela šta se njenoj zemlji dogodilo u ne tako davnoj prošlosti, i kako bi pomogla drugima da to shvate. Ona to ne čini kroz ideju jugostalgičara, jer ona to i nije, već s ljubavlju i dubokim razumijevanjem za ljude i različita viđenja prošlosti Jugoslavije i budućnosti u zemljama koje su na njenim temeljima nastale. Tamarino putovanje je strastveno i slojevito, prepuno osobnih uspomena i kolektivnih sjećanja, često bolno.
Kroz svoje sjećanje autorica hrabro propituje sebe, naročito prelazeći predjele u kojima je rat ostavio najveće ožiljke. Njezino putovanje je i emotivno i fizičko, duboko i dirljivo, ona s mnogo spisateljske vještine gradi snažan publicistički tekst kojim nas vodi kroz burnu historiju jedne zemlje i suočava s univerzalnim istinama.
Autorica je posebno vezena za Bol gdje je dolazila prvi 25 godina svojega života kao i posljednje četiri godine te svoju knjigu i svoja iskustva stoga želi podijeliti sa svojim prijateljima u Bolu.
Program ovog književnog i vizualnog putovanja i predstavljanja dio je kulturne manifestacije 30. Bolsko lito koje organizira i kreira Centar za kulturu Općine Bol.
PUT U MOJU NEPOSTOJECU ZEMLJU! Konačno jedna hrabra tema na koju sam dugo čekala. I onda čitanje u Bolu – sa puno obzira i pažnje, sa osjećajem za okolinu, publiku i mjesto BOL. Putovanje kroz sedam republika, sedam zemalja bivše Jugoslavije sa svojom kulturom i geografijom. Uprkos svim ratnim događajima i da li mit to želimo ili ne – IMA neka TAJNA veza, koja nas sve povezuje. Mnoga prezimena na -ić, jela, literatura, škole, istorije, jezici, religije, Tito… Danas smo jako dobro upsjeli u svih sedam zemalja da izbrišemo sve tragove te prijašnje zemlje, tako da naziv NEPOSTOJECA ZEMLJA jako dobro odgovara. Ja se zahvaljujem Tamari na hrabrom koraku za tu važnu temu, koju nosimo u sebi, koja nas prati u našim snovima i ne napušta iako imamo druge pasoše, nove zastave i nove jezike.
Predstava ja jako dobro osmišljena – jako obazrivo čitanje iz knjige uz fotodokumentaciju. Kratki jako originalan film potcrtava predivno poentu knjige.
Nažalost, po mom mišljenju, uloga gosta gospodina Puke kao komentatora te knjige nije uspjela. Gospodin Puko kao da je za sebe nastupio, odvojeno od teme i suštine poruke iz knjige. Knjiga nesluži jednoj priči između srba i hrvata (jer mnogi misli da su to najvaznije priče i istorije) nego raznolikosti i originalnosti svih nacija u toj nepostojećoj zemlji, koje su desetljećima nasu kulturnu, socijalnu i ekonomsku ostavštinu oblikovale.
Resime: ja želim, da gospođu Tamaru Ɖermanović ohrabrim, da ovu predstavu u mnogim drugim mjestima ponovi, u mnogim evropskim zemljama, jer ona, bez da osuđuje, prenosi prošlost u sadašnjost i predstavlja raznolikost bivših republika. I to bez poticaja straha. Raznolikost, običaji i kultura kao i usmjeravanje ljudi ka budućnosti, stoje u središtu paznje. Dakle jedan pristup u smislu društvenog obogacenja, tako što jedni od drugih učimo. U smislu evropskog dijaloga i u smislu jako obazrivo obrađene naše ne tako davne prošlosti.
Srdacni pozdrav! Dr. Jasna Hamidović-Baumgarten, rođena 1962 u Tuzli (Bosna i Hercegovina), od 1991 živim i radim u Njemačkoj (gdje sam i doktorirala), vec oko 17 godina provodim godišnji u Bolu…
p.s. možda neka mala paralela sa biografijom gospođe Tamare
Takođe se zahvaljujem organizatorima u Bolu na promociji knjige.