Treća godina održavanja festivala Odvalimo se poezijom u Bolu od 30. kolovoza do 1. rujna donosi ovom otočkom događaju nove momente, nove poetike i nove autorice i autore.

U kulturnim prostorima i magičnoj prirodi Bola na Braču pjesničku publiku očekuju tri dana pjesničkih programa, razgovora, predstavljanja i druženja.
U drugoj večeri, u subotu 31. kolovoza, u atriju Galerije umjetnina “Branislav Dešković”  u 21 sat s temom “Poetike otoke i poetike Dioklecijanove palače”  gostovat će naše nagrađivane pjesnikinje Andriana Škunca i Gordana Benić.

Publika će čuti kako su se u poetskim svjetovima Andriane Škunca i Gordane Benić povezali „kozmički kamenjar“ otoka Paga i „svemirska arheologija“ splitske Dioklecijanove palače, kako je pješačenje Otokom na osobit način združilo različite, a opet srodne pjesničke opuse: poetiku otočnosti Andriane Škunca i magičnu poeziju o Dioklecijanovoj palači Gordane Benić.

Imaginarno putovanje Dioklecijanovom palačom u Splitu i četiri poetske knjige o Palači „između zemlje i neba“ Gordane Benić nastale su tijekom proteklog desetljeća u Novalji na Pagu.

Cjelokupni poetski opus Andriane Škunca povezan je uz rodni otok Pag i Novalju, a njezini Hodopisi malo poznatim otočkim pejzažima, u fotografijama i poeziji, nadahnuti su dnevnik otočkog krajolika.

U našoj poeziji taj jedinstveni fenomen „otočke poveznice“ ove dvije autorice zabilježen je u dokumentarnom filmu  „Prizemljeni svemir“ (produkcija HRT-a, 2018.).

Film dočarava poetsku interpretaciju u izdvojenom otočkom ambijentu gdje su pjesnikinje stvarale, živeći proteklih godina u Novalji na Pagu kroz sva četiri godišnja doba.

U Bolu ćemo s ove dvije uvažene pjesnikinje razgovarati o njihovom stvaranju, pisanju, povezivanju pjesničkih svjetova, o posebnosti otoka, o Pagu, o Dioklecijanovoj palači, o tome kako izgleda život pjesnikinja, o pjesničkim nagradama. Čut ćemo njihove pjesme i upoznati njihove poetike! Donosimo biografije i mali izbor poezije Andriane Škunca i Gordane Benić:

 

MORE POVRH MORA / Andriana Škunca
Otoci
stopljeni s oblacima
podupiru svjetlo
čvršćeg mora.

 

U TIŠINI

s olovkom
u ruci
otvaram
ljuske
slova
Šutnja
pristaje
na rast
na rešetku
glasa

 

ZATAMNJELI OTOK

Koračam u sve tamniji prostor. Smanjujem se s
pašnjacima i ovcama. Iz napukla kamenjara, sjemenke
skrutnutih sjena rasiplju se neprohodnim stazama.
Uz puteljke stisnut mrak.
Privinuta uz prozirnu plavet, tišina se odvezuje od
spokojnih grmova. Tople točke vinograda vriju iz
rasutih krijesnica.
Zacrnjeli otok širi se između trava i površja mora.

 

OTOK

Skupio se
iznad
oblaka
Bliže nebu
Između
smrti
i putovanja
nema razlike
Ovce snene
iza onoga
što dolazi
ili je već bilo
S unutarnje strane
otoka
s njegova
dna
vraća se noć
Čujem kako valovi
odvojeni morem
vuku za sobom
slani mrak

 

*Andriana Škunca je hrvatska pjesnikinja čija je obitelj podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je i ona provela djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu književnost. Otok Pag i Novalja su mjesta njenog nadahnuća – u pjesmama, fotografijama i emocijama. Dobila je nagrade: “Tin Ujević” (1999.), “Vladimir Nazor” (2003.), Nagradu HAZU (Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) (2003.), Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2006. Urednica je biblioteke “Kairos”, Hrvatske sveučilišne naklade i časopisa “Europski glasnik”. Piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima. Članica je Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika, PEN-a i ULUPUH-a. Objavila je cijeli niz knjiga pjesama: “Do neba bijelo” (1969.), “Kratka sjena podneva” (1973.),  knjigu pjesama u prozi “Pomaci, tišine” (1981.), “Napuštena mjesta” (1985.), knjiga pjesama u prozi “Druga strana zrcala” (1988.), “Korijen zid kutija” (1992.), knjiga pjesama u prozi “Zeleni prah” (1994.), knjiga pjesama u prozi  s pedeset autoričinih fotografija “Novaljski svjetlopis” (1999.), knjiga izabranih pjesama koje je izabrao i pogovor na pisao Zvornimir Mrkonjić “Predivo sve užih dana” (2002.), knjiga pjesama “Vrijeme se zanjihalo” (2015.). Sastavila antologiju hrvatskih pjesama u prozi “Naša ljubavnica tlapnja”, sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem, (1992). O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu, napisala impresivnu monografiju “Biblijski vrt /Sveta zemlja lunjskih maslina” (2013.), sa stopedeset autoričinih fotografija, te knjiga poetskih eseja, putopisno dnevničkih zapisa “Hodopis rubovima otoka” (2013.) također opremljenu autoričinim fotografijama.
Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike. Knjiga “Novaljski svjetlopis” sa pedeset autoričinih fotografija,prevedena je na njemački: “Lichtschrift von Novalja” (preveo Matthias Jacob), Daedalus Verlag,(2008.)Münster / Germany, i na češki: “Zvon ve studeni / Novaljský světlopis” (preveo Dušan Karpatský), Fori Prague, Praha,(2009.). Neka njena djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska Od 1993. bavi se fotografijom. Izlagala u Novalji, Zagrebu, Splitu, Gmündu, Leipzigu, Pragu, Münsteru, Felbachu, (blizu Stutgarta), i Karlsruheu. Živi i radi u Zagrebu i Novalji.

 

 

Izbor iz tetralogije o Dioklecijanovoj palači / Gordana Benić

MATERIA ONIRICA – začaravanje svijeta, 1. fragment

Ponekad osjetiš studen u sebi, čini se da taj vulkanski granit isijava tamu već tisućama godina i volumeni stupova obnavljaju se u svjetlu nebeskih pijavica, munja što isijavaju iz tla. Kada je Markantun de Dominis plimu i oseku mora tumačio privlačnom silom Mjeseca i u splitskoj Palači govorio o magičnoj geometriji zraka svjetlosti u kapljici vode prvi teleskopi još nisu dodirnuli ni najbliže zvijezde. Unutarnji lukovi Palače isijavali su svjetlosne snopove, a vanjski lukovi lomili se u dubokim odrazima kada je parabola njegove duge spržena na lomačama inkvizicije. Skoro u isto doba kad su paljene lomače na Campo di fiori, a pepeo Dominisa razasut u rijeci Tiber, na Peristilu je uz bučno klicanje gomile, izgorjela posljednja splitska vještica. (Palača zarobljenih snova, 2012.)

PROLETIMO KROZ VRIJEME

Velika je tema sjećanje: tropizmi postaju sve prazinji, ravnodušniji, spužvasti kao zvuk valjka. Kada proletimo kroz vrijeme, povezani istom energijom, možemo čitati zapis na kamenu.
Dovoljno je udahnuti isparavanja solarnih oluja i mrežasta priviđenja konačno osvajaju svijet. Na ravnini diska ponekad se ukazuje jezgra velebnog izdanja, raskošno saće neživog vulkana.
Vječno goruće svjetlo prethodi zrakastim podzemnim hodnicima, koji povezuju dvorane malih hramova; tajni prolazi još uvijek nose bljesak ljepote iz vremena kad su otkriveni.
Otkada je Palača izgubila čvrsto uporište neprimjetno propadamo u dubinu neba. Vidimo kako sablasni vrt nadrasta zrnate sjene rimskih ruina i oblikuje nova zdanja Piranesijevih tamnica.
Možda su prošle minute ili vječnost od trenutka kada je sve postalo zaustavljeno i nepomično. Još se govori o ideogramima, o svijetlim točkama kojih nema u atlasima; možda i o palimpsestima koji su nepovratno utonuli u gusto ništavilo Atlantide.
(Palača nezemaljskih snova, 2013.)

ROĐENJE SVJETLA IZ TAME: Ovo je razdoblje kad trebamo biti posve tihi i tankoćutni, prepoznati šapat tame koja može izgledati apstraktno i nestvarno. Iza naslaga sivih i crnih nijansi, sjena i prašine, Sunce je žarka magla. Vatreni salamander kojemu je ovo mjesto sasvim dobro za život.
(Palača svjetla i sjene, 2015.)

OSLOBOĐENO SVJETLO: Kad brzi valovi svjetla izbijaju iz Sunca ostavljaju guste mrlje na raspuklim zidovima. Iz mračnog mora uzdižu se bljeskovi, i novi grebeni zaklanjaju blijedoplave rubove neba. Ponekad u dubini Palače vidimo pijesak Patagonije i vječnu tminu što se pokreće u meridijanima.

*Gordana Benić, rođena 1950. u Splitu. Diplomirala književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru, te završila poslijediplomski studij književnosti u Zagrebu. Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama suvremenog hrvatskog pjesništva. Njezina poezija prevedena je na desetak stranih jezika, a knjiga “Kovači sjene” (izbor iz poetskog opusa) objavljena je 2014. na francuskom jeziku.
Objavila je 14 poetskih zbirki i jednu knjigu publicistike: “Soba” (poezija, 1982), “Kovači sjene” (poezija, 1987), “Trag Morie” (poezija, 1992), “Dubina” (poezija, 1994), “Laterna Magica” (poezija, 1998), “Balada o neizrecivom” (poezija, 2003), “Godina Sfinge” (publicistika, 2003), “Unutarnje more : izabrane pjesme” (izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić, 2006), “Svijet bez predmeta” (poezija, 2007), “Banalis Gloria” (poezija, 2009), “Oblik duše” (poezija, 2011), “Palača zarobljenih snova : imaginarni putopisi” ( 2012), “Palača nezemaljskih snova : psihogrami” (2013), “Palača svjetla i sjene : kozmogrami” (2014), “Nebeski ekvator” (poezija, 2015)., “Palača posljednjih kartografa” (2017.)
Nagrade: nagrada Tin Ujević Društva hrvatskih književnika za knjigu poezije Laterna Magica (1998); nagrada Vicko Andrić, konzervatorska nagrada Ministarstva kulture za novinarski opus o Dioklecijanovoj palači u Splitu (2000); Goranov vijenac za cjelokupni poetski opus (2014)., nagrada HAZU 2017. godine za knjigu poezije “Nebeski ekvator” (2017.).