U ponedjeljak 12. kolovoza održana je u galeriji Doma kulture promocija nove knjige bolsko-imotske spisateljice Mercedes Cede Marinković. Lani nas je Ceda uistinu počastila svojom knjigom poezije Bota obo bitu – posebnim blagom bolskog izričaja i poezije o našem škoju.
Ova plodna autorica sada se predstavila novom knjigom aforizama Hod po paučini u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Imotskom i uz urednika knjige Mladena Vukovića.
Knjiga je sinoć predstavljena u opuštenom i prijateljskom ozračju u Domu kulture, a osim same autorice, govorila je i ravnateljica Centra za kulturu Ivana Bošković Ivičić koja je uz to pročitala iscrpni i stručni osvrt o knjizi i autorici opravdano odsutnog urednika knjige Mladena Vukovića.
Aforizme su publici čitale i donijele Manuela Malvasija i Lea Mariković, a još su s više žara u drugom dijelu čitale i pjesme iz knjige Bota obo bitu na bolskome.
Da ne bi sve ostalo na ženama, gostovao je i Marin Karmelić na harmonici koji je otpjevao uglazbljenu Cedinu pjesmu ŠKUOJ, a koju su na kraju u ponovljenom Marinovom nastupu pjevušili i posjetitelji u ispunjenoj galeriji. Autorica je zahvalila svima i učinila divnu gestu za Udrugu Brački pupoljci – poklonila je posjetiteljima svoje knjige besplatno, nadodavši da umjesto toga prima dobrovoljne doprinose za bračku udrugu. Nakon uistinu lijepe promocije, lijepa je i vijest da je sakupljeno i 1750 kn za Bračke pupoljke.
Druženje je nastavljeno uz šampanjac i posebni catering iz Vendette.
Čestitke Cedi Mariković na novoj knjizi, a njezin književni rad pratimo i dalje!
U prilogu je i pismo urednika – cijeli osvrt na knjigu:
Humoristički pogledi kao obrana od ludosti svijeta
Mercedes Ceda Marinković osebujno je ime suvremene pisane riječi na otoku Braču. Ta Imoćanka kao bolska nevjesta naučila je sve tajne bolskog čakavskog dijalekta, a piše i svojom zavičajnom ikavicom kroz stih, prozu, aforizam… Autorica je prve kuharice na bračkom dijalektu Nonina kredienca i bolski škafetini (Bol, 1997.), romana Buol iz dušie i storih kartulinah (Bol, 2015.), zatim zbirki pjesama Nostalgija čuvar baštinjenog mi (Imotski, 2015.) i Bota obo bitu (Bol, 2017.) te knjige aforističkih zapisa Hod po paučini (Imotski, 2018.). Kako bi se i zvučno očuvao dijalekt umiruće bolske čakavštine, izvorni su govornici snimili tekstove njezine bračke kuharice, a uskoro će i njezine pjesme biti tonski snimljene u studiju HR Radio Splita.
A sad nešto više o Cedinoj u C-duru novoj petoj knjizi, pisanoj lirskim perom na granici stiha i proze, svojevrsne haiku duhovite slike koja je najbliža aforističkom izričaju. Žene i aforizam? Mnogi su postavljali ta pitanja, pronalazeći svojevrsni oksimoron. Naime, jest da je aforizam muškog roda, jest da žena jezikom zna opatrniti i jače od najžešćeg satiričnog uboda, ali ipak – u aforizmu treba sve sabiti i reću u jednu, najviše dvije rečenice. A nekim ženama, tvrde neki muškarci, na kraju rečenice nije točka, nego dvotočka. Ali u ovom slučaju sve su te sumnje i raspre sretno pomirene!
I za razliku od njezinih prethodnih knjiga, u kojima se nostalgično vraćala u svijet naših pradjedova, djedova i očeva, u ovom novom naslovu, iako je u njemu riječ paučina, koja asocira na prostore kojima već dugo nitko nije kročio rukom ili nogom, riječ je o suvremenim, aktualnim današnjim temama o kojima autorica promišlja britko i lapidarno, umačući oštro pero u tintu humora i satire.
Naime, u ovo doba inflacije riječi i kakofonije zvukova sve se manje čujemo i razumijemo, siti praznih fraza i floskula ostajemo nagluhi na kucaj čista srca, trzaj preplašene duše pred vulkanima ljudske pokvarenosti, bujicama licemjerstva i bešćutja, poplavama gluposti, plimama bezakonja, podmićivanja, uhljebništva i drugih moralnih i etičkih zastranjenja koja ostavljaju sve manje nepoplavljenih hridina za život malog i neiskvarenog, do neba uspravnog čovjeka. Mali lijek, olakšavajući uzdah i duševni odušak ostaje mu mudroslovno i poučno štivo, gnome i aforizmi čiji su satirični ubodi samoobrana pred naletima divlje i zarazne nečovječnosti, u doba svetog Googla oguglale na stare istine samolječivosti skromnošću, umjerenošću, suosjećanjem s ritmom iskonskih vrijednosti i Božjom pravičnošću.
Mercedes Ceda Marinković ispisuje stihove, prozu, bakine recepte, evo nas daruje i lirskom kuharicom duhovnih i duhovitih zalogaja, spremljenih od svježe ubranih latica zbilje pirjanih na vatri ironije i humora. Osebujna je to poezija na granici intimističke lirike i buntovnih refleksija pred bolešćinama skroz-naskroz iskvarenog društva u ovo doba tranzicije, tajkunske pretvorbe i pljačke, višestranačja s dvoličnim političarima, naših graničnih sukoba sa susjedima, trule elite i još šupljijih medijskih i estradnih zvijezda pred kojima su kreativci i sirotinja stjerani u egzil.
Autorica čita, novine, gleda televiziju, prati portale i udarne vijesti o našim nadaleko poznatim uspješnicima koji već sljedeće sezone završe u remetinačkim pritvorima, koji ih ne poremete pa neokržnjeni nastave svoj let iznad naših kukavičjih gnijezda, te ih uhvati – svojim humanošću razapetim gabaritima – u paukovu mrežu. Hod po paučini je zahtjevno literarno umijeće, i oni koji su uhvaćeni u njezinu mrežu teško će se, uz sve svoje novce, veze i poznanstva, uspjeti izvući na svjetlo pravičnosti. Na toj žonglerskoj crti spozna se: Kakva istina! Za ne vjerovati!
Ljubiti istine je kao cucati žeravice – zapisala je Mercedes koja juri britkom mišlju po bespućima uljudbe koja, padom nataliteta i svih moralnih zasada, grabi prema besciljnim grabama svoga kraha i samouništenja. Citirajmo jednu misao: (Pao natalitet! Jest. Jer nas u zdrav mozak, a od toga raste mortalitet.) O neumjerenosti za materijalnim bogatstvima i nekoliko stotina tvrtki će primijetiti: Ljudi tajkuni su naopaki. Oteli nam sve živo za svoj mrtvi kapital. O rodnim i inim ideologijama će zapisati: Emancipirani par ne dijeli sobu, ali se svako jutro brije istom britvicom. Istaknut će ciničnost dežurnih nazovi-dobrotvora: Siromaha treba napiti prije nego mu udijeliš. Pijan duplo vidi. Humorne i komične prizore prepoznaje i u kulturnoj baštini: Divlje, zlokobno zavijajući, vuk gleda arheologa dok kosti prebire. Česta su joj meta ljubav i brakovi iz računa: On je vjerovao njoj, ona je vjerovala njemu. A onda im otkrilo tajne račune. No i prava ljubav ima svojih manjkavosti: Zaljubljen čovjek i slijepac su isto. Različita je samo tama koja ih okružuje. Kao uigrana aforistica, vješto se igra riječima i njihovim promijenjenim značenjima. (Oni su se snašli, a ostale je snašlo.; Ustaljeno neminovno prelazi u ustajalo.) Prisjetila se i ateista kroz narodnu izreku: Vjerujem u Boga, a ako ga nema, opet hvala Bogu! Vjerujmo joj kada nas na koncu uvjerava u još jednu svetost, koja nas čuva od ludosti novog vremena: Možete me i ubiti, ali humor nikada, i vas će nadživjeti.
Zaključno, valja istaći da je ovom knjigom poetiziranih aforizama Ceda Marinković obogaćuje suvremenu hrvatsku aforistiku, uzima stijeg prve aforistkinje među spisateljicama na našim otocima, i jamačno je priređivači nekih budućih aforističkih izbora i antologija neće moći mimoići. A priprema se i prvi izbor hrvatske ženske aforistike, koji će posvjedočiti da su hrvatske književnice, od prvih – Josipe Glembay, Marije Jurić Zagorke, Marte Rakić, ili Irme Lederer, preko Vesne Parun, zatim Tanje Torbarine i Mercedes Cede Matrinković, do najmlađih publicistkinja na društvenim mrežama, imale i znale što reći, ne samo u poslovična tri kantuna svoje kuće, nego u sve četiri ćoše našeg društva.
Uzmite ovu knjigu i kao papirna lijek, ne lijek koji je samo na papiru, već knjiga koja će vas, unatoč gorkim temama koje su na nišanu autorice, znati i nasmijati, a smijeh je doista lijek, i bez dopunskog osiguranja, i uzimajte po tri aforizma prije i poslije jela, prije spavanja i nakon buđenja, neće vam naškoditi. Očvrstit će vaše duhovne vrijednosne kriterije, ponekad vas suspregnuti da ne činite ono zbog čega biste se mogli naći na udaru u sljedećoj Cedinoj zbirci, dakle, ona je ljekovita za cijelo naše društvo.
Još jednom čestitke autorici, i isprika što zbog zauzetosti ovo moje slovo treba pročitati Ivana!
Hvala i do viđenja! Mladen Vuković.
Zadnji komentari