Drugu scenu posvećenu bračkom patronu sv. Jurju snimili su ravnateljica „Hrvatske čitaonice“ Jadranka Nejašmić i Šime Strikoman, akad. red. i snimatelj u okviru projekta „Terra Croatica – Bročko blogo“.
Tragovi praslavenskog vjerovanja upućuju da je tradicija stare vjere poganskih Slavena urasla u karakteristične kršćanske kultove. Tako sv. Ilija i sv. Mihovil predstavljaju gromovnika Peruna, a sv. Juraj njegovog sina, mladog boga raslinja Jarila koji se svake godine na Jurjevo vraća iz podzemlja na svoju svadbu i donosi godini rodnost.
Stari Slaveni nisu Novu godinu slavili 1. siječnja nego 23. travnja.
Na sv. Jurja, naši stori su ložili uognje na putima. Okolo njih su se okupjali, a dica hi priskokali. Virovolo se da ogonj i dim jurjevega krisa čuvodu od bolesti i zla.
Na vrhu Jurjeva brda kraj Nerežišća, nalazi se crkvica sv. Jurja s jednim od najljepših bračkih reljefa iz doba renesanse, a prikazuje sv. Jurja na konju kako kopljem ubija zmaja koji izlazi iz pećine. Rad je bračkoga renesansnog majstora Nikole Lazanića iz 16. st.
Glumili su: Ivano Radanović, Gabriel i Nino Martinić, Luka Radanović, Marko Leo Bezmalinović i Josip Novaković iz Nerežišća.
Scenu i kostime osmislila je Jadranka Nejašmić, a kostime je šivala Mirjana Bižaca.
Redatelj i direktor fotografije je Šime Strikoman, a njegovi asistenti su: Božo Nejašmić i dr. sc. Vjekoslav Koljatić.
Zahvaljujemo: Svemiru Obilinoviću, načelniku općine Nerežišća na dopuštenju snimanja,
Josipu Bezmalinoviću na kazivanju o običaju paljenja Jurjevskih vatri, Danijeli Poklepović na kontaktu s roditeljima, Lini Bezmalinović na kontaktu s djecom, supetarskim vatrogascima sa zapovjednikom Nikolom Martinićem na nazočnosti i gašenju vatre, Ivani Bošković Ivičić i Dijani Marinković na posuđenim tregerima.
Zadnji komentari