Nakon dugog lutanja začaranim plavim bespućem Mediterana, silni Posejdon i ćudljivi Eol dovedu Odiseja do magičnog krajolika i njegova splav nasuka se na šljunčani rt koji gleda prema Pharosu.
…Iscrpljeni Odisej ležaše na toplom žalu podno brda koje se uzdizalo kao Olimp u nebeske visine obraslo rascvalom brnistrom na padinama i borovima na uzvisini.
…Odjednom lahor donese do njegovih nosnica miris djevojačke puti i on ugleda prizor koji je sadržavao svu ljepotu svemira: sedam nimfi, vitka i graciozna tijela koje se djelomično skriva iza prozračnog peplosa u svim nijansama nebeskim i morskim, sunčane žute i djevičanski bijele, velikih blistavih očiju i vedrog osmijeha, dugih raspletenih vlasi ukrašenih dijademom od školjki.
…Obuzme ga pomamna žudnja, htjede ih dozvati umilnim glasom, ali nemoćno tijelo izbaci očajnički krik od kojeg zadrhti sprud. Prestravljene nimfe ugledaše ga, ali ne pobjegnu, već pohitaju k njemu i odmah prionu vlažiti mu usne i hladiti čelo tkaninom umočenom u more.
„Tko ste?“, upita tiho. „Bolske ondine, strožanice ovega komadića raja na zemji“, odgovore ljupkim glasom.
…Odisej obećaje ondinama besmrtnost i vječitu mladost samo neka ostanu s njime, ali one odbijaju, hitaju prenijeti zahvalnicu svojoj božici Zlatnorati.1
Ipak, jedna ostaje, njegovati ga dok mu se ne povrati snaga u mišićima.
…Iako prepun požude, Odisej samo pogledom miluje ondinine putene usnice, opojno mirisno tijelo i dugu bujnu kosu. Zna da ona i njezine družice njeguju zavjet čistoće.
…poželi darovati joj nešto što će ovaj sretni trenutak zapisati u vječnosti. Izvadi iz ruba hitona crvenkasti kamen kojeg jednom odvoji od školjke zalijepljene za njegovu splav.
„Kažu da donosi sreću“, reče joj, a ona, velikodušna, poželi isto svojim družicama. U tom trenu prosu se nad njima jato zvijezda padalica, zapljusne ih kiša istih kamenčića, neki malo manji, bjelkasti, sedefasti… i urone u žalo.
Ondina zapjeva od sreće:
…“Ljubav je Bol, a Bol je na Braču,
za njega živim, jer ja ga volim,
sve za njega da’ ću!“ (Jakšić, Ivica)2
Odisej, sin boli, spozna dubinu njezine ljubavi za rodnim domom. Riječi pjesme pune mu srce melankonijom, vraćaju na površinu ono neizbrisivo, pretvaraju se u zov i žudnju za rodnim pragom.
Eleja nagovještava novo svitanje. Bolske ondine zahvaljuju svojoj božici Zlatnorati1 na novoj zori. Odisej, u azurnom hitonu i skrletnom plaštu, obrubljenim zlatovezom, podiže jedra na splavi dok mu misli već plove prema jugu i grle Penelopu.
Prvo tiho, a onda sve jače i jače, cvrči započnu pjesmu, roj pčela zazuji, ovce zableju, koze zamekeću, satiri zasviraju u siringe, krdo muflona zariče, otok se pretvori u kameni orkestar pozdravljajući Odiseja, kralja Itake, štono na otoku Baraciji spozna dubine čistog srca i uzvišene duše.
…Vrh jezičca šljunčanog rta promijeni oblik u spiralni, nalik onom njegovom kamenu. Bolske ondine zarone u morsko plavetnilo koje se namreška od srebrnih iskrica i gle čuda!
Zlatnorata1 ih preobrazi u prelijepe vile vodarice, da bi vječno bdjele nad „bolskin blogon“.
„Imoju svo oblištvo od šesnie divuojke: sise i guzice, da prostite, somo in umisto nuog riep.“
…Kroz minula stoljeća, tisućljeća, prenosila se i sačuvala priča o garškom kamenu koji donosi sreću nalazniku na rtu podno najviše gore na svim jadranskim otocima čiji vrh čuva sveti Vid, a podnožje zmaj sa sedam kvrgavih glava na jeziku. Ribari ga, zahvalni na obilnom ulovu, nazvaše Zlatni. Mnogi i danas strpljivo pretaču njegovo žalo kroz prste da bi među oblutcima
u dubini pronašli svoju sreću.
„Puojte i vi! Čeko i vos!“
1 Brajko Livaković, Maja: „Zlatnorata“
2 Jakšić, Ivica: „Ima jedno misto“
Autorica teksta, scenografkinja i kostimografkinja: Jadranka Nejašmić
Direktor fotografije i filmski snimatelj: Šime Strikoman, HFS
Dron snimatelj: Frane Marinković
Asistenti: Božo Nejašmić, Antonija Jakšić Dorotić, Andrea Vuletić, dr. sc. Vjekoslav Koljatić i Zoran Kojdić
Scenska tehnika: Tonči Jakšić
Glumci:
Odisej – Josip Rukavina
Ondine
Marija Tomaš, Paula Tomaš, Nora Bago, Karmen Selak, Mariana Karmelić, Iva Jakšić,
Maja Karmelić
Kostime izradile: Mirjana Bižaca i Antonija Jakšić Dorotić
Šminka: Piera Marinković
Zadnji komentari