Sukladno otvorenoj javnoj raspravi o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti pozivamo sve zainteresirane da sudjeluju u istoj te najkasnije do 2. lipnja dostave svoje komentare putem e-savjetovanja. Kao doprinos ovoj temi u nastavku predstavljamo komentare Nede Pinezića, privatnog iznajmljivača i pružatelja usluga u domaćinstvu s otoka Krka, koji se aktivno bavi ovom problematikom.
Obrazloženje za izmjenu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti temelji se na tračevima
Ocjena koja se iznosi o poslovanju objekata u domaćinstvu po standardima od prije više od 20 godina te da iste treba promijeniti s aspekta konkurentnosti i tržišne ujednačenosti je proizvoljna, paušalna, nepotkrijepljena nalazom stvarnog stanja. Također jedno Ministarstvo turizma ovime preuzima ulogu tržišnog arbitra za što nema ovlasti niti kompetencije. Ovakvo zadiranje u slobodno tržište usporedivo je sa sustavom dogovorne ekonomije iz netržišnih vremena.
Uplitanje države u tržišne odnose nije primjereno u demokratskom društvu
U svim turistički razvijenim zemljama zakonski se utvrđuju samo minimalni tehnički uvjeti a marketinškim se metodama konstantno istražuje tržište i oblikuje ponuda. Ovo je još jedan relikt netržišnog djelovanja i ni u kom slučaju nije prihvatljivo da se zakonski propisuju marketinške metode.
Iznošenje slobodnih procjena i neistinitih tvrdnji bez i jednog dokaza
U uvodu se nigdje ne spominje koliki je broj pansiona u domaćinstvu u Hrvatskoj. Koliko je od tog broja pansiona koji na bilo koji način krše zakonske odredbe i predstavljaju nelojalnu konkurenciju malim hotelima ? Gdje su i u kojem obimu uočene te nepravilnosti i kako su sankcionirane ? Što je po tom pitanju poduzela Turistička inspekcija a koje mjere nije mogla poduzeti zbog manjkavosti zakonske regulative ? Nadalje, netočan je navod da se radi o istim uslugama pansiona u domaćinstvu i trgovačkih društava i obrta. Pansioni u domaćinstvu mogu pružati uslugu hrane SAMO ZA SVOJE GOSTE NA SMJEŠTAJU. Također je netočna tvrdnja da najveći broj domaćinstava raspolaže sa maksimalnim kapacitetom od 20 osnovnih postelja. Prostom računicom dijeljenja ukupnog broja osnovnih postelja (600.000) na broj registriranih domaćinstava (90.000), dobije se sasvim drugi rezultat – prosječno 6,66 postelja po domaćinstvu. Neistinita je i tvrdnja da je nivo usluge u pansionu u domaćinstvu jednak onome u hotelu. Naime kada bi to tako bilo onda bismo se trebali ozbiljno zabrinuti za nivo usluge u hotelu. Pansion u domaćinstvu je jednostavan objekt sa ograničenim komforom, bez mogućnosti pružanja „a la carte“ usluge, koji u najvećem broju slučajeva pruža osnovnu uslugu doručka i večere na bazi dnevnog menua (jednog jela). Također je neistinita tvrdnja da pansioni u domaćinstvu ne plaćaju PDV jer prelaskom limita od 300.000 kn prihoda automatski ulaze u sustav PDVa, moraju voditi poslovne knjige, moraju imati fiskalnu blagajnu itd. Jednako tako pansioni u domaćinstvu podliježu mjerama HACCPa, sanitarnih pregleda itd, dapače to se odnosi i na pružanje usluga doručka u domaćinstvu. Što se inspekcijskih nadzora tiče i ostalih nameta, krajnje je neprimjereno opravdavati postojanje istih prema malim hotelima činjenicom da su registrirani kao hoteli, ako u naravi pružaju uslugu malog obima poput pansiona u domaćinstvu, kako to zakonodavac kaže. Dapače, mali hoteli bi trebali imati daleko povoljnije uvjete poslovanja od postojećih a što se neće dogoditi kao posljedica ukidanja „nelojalne konkurencije“ – pansiona u domaćinstvu. HGK je već ukazivala na potrebu izjednačavanja uvjeta poslovanja svih mikro poduzetnika do godišnjeg prihoda od 1.000.000 kn prema modelu koji je najpovoljniji za onoga na kojega se ti uvjeti odnose. Ovakvo rješenje ne donosi korist nikome a osobito ne malim hotelima kojima i dalje ostaju preregulirani uvjeti poslovanja.
Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2020 treba temeljitu reviziju
Navedena Strategija je u ovome trenutku nepouzdani dokument koji nije uzeo u obzir globalna kretanja u turizmu, koji je planirao povećanje hotelskih kapaciteta a bez projekcije krize radne snage koja zahvaća hrvatski hotelski sektor. Također nije uzeta u obzir izražena sezonalnost poslovanja većih hotelskih sustava u manjim turističkim mjestima na obali i u ruralnim krajevima koji u naravi posluju od Uskrsa do Svih Svetih a sve češće tek od svibnja do studenog. S toga je svako pozivanje na Strategiju – put u prošlost. Navedenim mjerama se neće promijeniti atraktivnost ulaganja u hotelske kapacitete jer i do sada su takve investicije bile privilegirane a obiteljski smještaj ni u kojem slučaju ne može pružiti razinu usluge hotela i ne može biti konkurencija hotelima u istoj tržišnoj niši.
Sumnja na pokušaj uklanjanja konkurencije određenoj osobi kroz zakonska rješenja
Iznošenje slobodne procjene nimenovane osobe da se prema postojećim zakonskim odredbama zlorabi mogućnost etažiranja velikih objekata koji se pretvaraju u više pansiona u domaćinstvu a predstavljaju se kao hoteli – u najmanju je ruku neozbiljno. Za ovakvu tvrdnju koja je osnova za ukidanje vrste usluga, potrebno je elaborirati i argumentirati volumen takve pojave, nalaze Turističke inspekcije, obrazložiti poduzete mjere i zapreke poduzimanju odgovarajućih sankcija. Ovakva argumentacija zaista nije primjerena i otvara sumnju zloporabi položaja i ovlasti u svrhu pogodovanja nepoznatoj osobi koja je pokrenula zabranu pansiona u domaćinstvu zbog eliminiranja konkurencije u svom poslovnom okruženju. Na isti se način mogu protumačiti predložena rješenja za postojeće pansione u domaćinstvu među kojima je prva opcija odustajanje od pružanja navedene usluge. Moguće posljedice ukidanja mogućnosti pružanja usluge pansiona i polupansiona u domaćinstvu kroz korekciju članka 30. u točci 3.,su daljnje iseljavanja ljudi iz ruralnih krajeva Hrvatske. Osobito iz Gorskog kotara, Like, Slavonije…
Poticanje investicija u izgradnju stanova za najam
Brisanje članka 33. kojim se propisuje da se boravak više od 15 osoba koje nisu članovi uže obitelji sukladno posebnom propisu kojim se propisuje obveza plaćanja boravišne pristojbe, u stanovima, apartmanima i kućama za odmor, u turističkim mjestima od 15. Lipnja do 15. Rujna, smatra pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu“ te navod kako „navedena presumpcija nije dala očekivane rezultate, jer građani, vlasnici navedenih nekretnina, nisu prijavljivali više od 15 osoba, pa niti članova uže obitelji, koji su boravili kod njih, osim možda u nekoliko sporadičnih slučajeva , kako se ne bi na njih primijenila navedena odredba zakona, zbog mogućeg neprijavljivanja svih osoba koje su kod njih boravile bez naplate usluge, posljedica je i neplaćanje boravišne pristojbe za te osobe; ocjenjuje se da nadzor nad prijavom gostiju i naplatom boravišne pristojbe može osigurati na ostale zakonom propisane načine, a postavlja se i pitanje opravdanosti odredbe vezano uz zaštitu prava vlasništva“; – širom otvaraju vrata sivom turističkom tržištu i apartmanizaciji. Brisanjem ovog članka turistički promet u nekomercijalnim objektima više nije protuzakonit a zakonodavac se sam ograđuju od bilo kakve moguće kontrole konstatacijom „postavlja se pitanje opravdanosti odredbe vezano uz zaštitu prava vlasništva“.
Rješenje o odobrenju za rad treba odvojiti od kategorizacije
Zahtjev za rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nije potreban već eventualno zahtjev za utvrđivanje kategorije smještaja (zvjezdice). Tim više što :(5) Iznajmljivači iz stavka 1. Ovog članka koji ne podnesu zahtjev za izdavanje rješenja iz stavka 1. Ovog članka , nastavljaju pružati ugostiteljske usluge, ali gube pravo isticati oznaku za kategoriju (zvjezdice) na objektu u kojem pružaju ugostiteljske usluge i u promidžbenim materijalima.
UKLJUČI SE I TI! Registriraj se na portalu e-savjetovanje te predaj svoje komentare zaključno s 2. lipnja!
Bitnije su gole guze po rivi…