Tekst: Goran Rihelj | Izvor: hrturizam.hr

Sukladno odredbama novog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, Odluku o visini paušalnog poreza za iznajmljivače više ne donosi Ministarstvo turizma već predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave. Zakonom je definirano da paušal ne smije biti manji od 150 kuna niti veći od 1.500 kuna.

No, ukoliko jedinica lokalne samouprave ne donese odluku u zadanom roku, najkasnije do 31. siječnja 2019. godine, prema novom Zakonu paušal će iznositi 750,00 kuna po krevetu, odnosno smještajnoj jedinici u kampu.

Iz dana u dan sve više gradova i općina donosi Odluke o visini paušalnog poreza, a za sada većina gradova i općina odlučuje se kako neće mijenjati visinu paušalnog poreza, pogotovo u kontinentalnom dijelu i nerazvijenim turističkim područjima.

S jedne strane odličan je potez da se Odluka spusti na lokalnu razinu, no s drug strane u novom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak dogodila se jedna velika rupa u zakonu koji predlagatelji nisu primijetili, a koja će sasvim sigurno izazvati razne kontroverzne.

Naime, rupa u novom zakonu paušalni porez vodi kao porez na dohodak, a ne kao komunalni porez. Upravo ova “mala” činjenica dovodi do mogućnosti da iznajmljivač plaća porez po mjestu prebivališta vlasnika, a ne po mjestu gdje se i nalazi sama nekretnina. Treba naglasiti kako se je i do sada isto obračunavao paušalni porez, no kako je paušalni porez za iznajmljivače svugdje bio manje više isti, tako da nije bilo niti većih razlika u visinama paušalnog poreza, a što novi Zakon omogućava ( od 150 kn do 1.500 kn )

Tako recimo vlasnik nekretnine može živjeti i biti prijavljen u Zagrebu ili Karlovcu, gdje će biti manji paušalni porez, a sama nekretnina koju iznajmljuje može biti na Hvaru. Tako bi se naplata paušalnog poreza slijevala u grad ili općinu gdje je vlasnik prijavljen i gdje živi ( u ovom slučaju u Zagrebu ili Karlovcu, a ne na Hvaru ), a ne na mjestu gdje se i nalaze apartmani / nekretnina gdje se i obavlja turistička djelatnost, što naravno dovodi do manjih prihoda lokalnoj zajednici gdje se nalazi nekretnina. Kako je smisao poreza, kao i eventualno njegovo povećanje, ulaganje u lokalnu infrastrukturu koja puca po šavovima, pitanje je koliko će poreza od paušala uči u gradski i općinski proračun.

Kako je zakonom definiran krajini rok za donošenje odluke o visini paušalnog poreza ( 31.siječanj.2019. ), tada će se točno znati svi razredi paušalnog poreza u svim gradovima i općinama u Hrvatskoj. A samim time doći će i do kalkulacija i izračuna kako što bolje iskoristiti ovu rupu u zakonu.

Naravno, u cijeloj priči oko obiteljskog smještaja u Hrvatskoj treba dobro razlikovati obiteljski smještaj, privatne iznajmljivače i “agente za nekretnine”. Jedno je obiteljski smještaj i domaćini koji dočekuju i brinu o svojim gostima te najčešće nude smještajne kapacitete u sklopu svojih kuća, privatni iznajmljivači koji nude svoje stanove i apartmane, a koji ne moraju biti prijavljeni i živjeti gdje su i nekretnine, kao i turističke nekretnine / zgrade s većim brojem stanova koji su isključivo građeni za najam u turizmu.

Čekamo reakciju na ovu temu od Ministarstva turizma i Porezne uprave, no pitanje je može li više mijenjati ovaj previd tj. promijeniti da se paušalni porez vodi kao komunalni porez, a ne kao porez na dohodak.