Osvrt – kronologija, oblici organiziranosti i sjećanja
Bol, mjesto ribara i težaka turistički se uključio tek (već) između dva Svjetska rata i to kao ljetno kupališno odredište. Dakle, more, sunce i plaže glavni su bili, a i ostali, atributi turizma ove destinacije. Plaža „zlatni rat“ (dugi rt ) pridjev „zlatni“ dobila je po dugogodišnjem bogatom ulovu morske, posebno, plave ribe, što je mještanima Bola bio, pored proizvodnje vina, glavni godišnji prihod.
O počecima turističkog razvoja Bola najrealnije je za ovu prigodu govoriti od 1923. godine kada su prvi put organizirano došli članovi „ferijalna kolonija“ iz Sarajeva.
U Bolu je 1926. godine organizirano i utemeljeno Društvo za uljepšanje mjesta i promet stranaca.
Pouzdano se zna da je 1928. godine Ante Vidošević, prvi ugostiteljsko-turistički poduzetnik, preuredio dio svoje stambene kuće u svratište i primao goste (danas hotel Kaštil).
Pred Drugi svjetski rad, od 1938. do 1939. godine Bol je, za ono doba, imao respektabilne smještajne kapacitete i ostvario zavidni broj noćenja (u noćenja nisu uvršteni članovi ferijalne kolonije, a ni prolaznici-izletnici). Evidentirani su samo turisti –dokoličari – kako su ih tada nazivali.
Nakon Drugog svjetskog rata 17. listopada 1948. godine nakon provedene nacionalizacije, od pansiona „Vidošević“ Mjesni narodni odbor osnovao je hotelsko poduzeće „Zlatni rat“ (naziv je dobilo po plaži Zlatni rat).
- godine utemeljeno je Turističko društvo Bol, a 1959. godine društvo se transformira u Turistički biro koji preuzima poslove vezane za informativnu i propagandnu djelatnost te posredovanje u prodaji smještaja za turiste u domaćinstvima (privatni smještaj).
Nakon deset godina, Turistički biro, Odlukom upravnog odbora 1969. godine pripaja se Hotelskom poduzeću „Zlatni rat“.
O slavljeniku poduzeću „Zlatni rat d.d. Bol“
„Zlatni rat“ je od osnutka bio nositelj sveukupnog, a posebno turističkog razvoja mjesta Bol. Riječ bio, naglašeno se odnosi do 1992. godine odnosno 1994. godine. Pretvorbom odnosno privatizacijom, neću pogriješiti reći, mnogo toga se promijenilo. Uostalom, u našem (mojem) Bolu nije se dogodilo ništa posebno, a što nije u velikom postotku i u drugim firmama, djelatnostima i mjestima.
Za one, mnoge, koji ne znaju, treba odmah i na početku reći da od svog osnutka pa do 1990. godine ovo poduzeće nikada nije poslovao s gubitkom. Tek za vrijeme Domovinskog rata 1991.-1995. godine odnosno kao posljedica nepodmirenih troškova za boravak izbjeglica i prognanika do 1996. godine bilo je više ili manje gubitaka. Narednih godina poslovanje se postepeno stabilizirano.
Zapošljavanje: pravičnost i socijalna osjetljivost
Digresija: Sjećam se, početkom šezdesetih, u jednom užem i neformalnom rukovodnom sastavu u poduzeću, razgovaralo se kako uopće rješavati problem zapošljavanja. Trebamo stručne radnika, kojih u mjestu nema, a prednost u zapošljavanju trebali bi imati mještani. Razmišlja se i kako sve bolske obitelji trebaju biti podjednako zastupljeni pri zapošljavanju pojedinih njihovih članova. Treba voditi brigu i o pravičnosti i socijalnom statusu pojedinih obitelji. Zato, po mojem uvjerenju, od tada ne čudi i nije bez razloga ta privrženost i entuzijazam zaposlenih u firmi „Zlatni rat“ bila do nedavno bez pokrića.
Izdvojeno: naveo bih kao zanimljivost, vremena i usluge, jedan ili dva karakteristična primjera u poduzeću. Prvi- šezdesetih, pa i sedamdesetih godina velika je bila poteškoća i oskudica s tekućom pitkom vodom pa se voda nosila u raznim posudama i na razne načine s obližnjeg lokalnog skromnog izvora. Brod, vodonosac, uz sve napore nije mogao ni približno zadovoljiti standardne potrebe količine vode. Tako smo u novosagrađenom hotelu Elaphusa visoke kategorije (A kat.) vodu nadoknađivali mineralnom vodom (Radenska) za osobnu higijenu gostima hotela, a koju su sobarice, konobari, recepcionari naizmjenično nosili u svaku sobu hotela. Drugi – radnici, zaposlenici su poduzeće, kako je već rečeno, doživljavali kao svoje pa su dugi niz godina u raznim prilikama i prigodama iz svojih vrtova, domaćinstava, donosili razne dekoracije posebno cvijeće za neke prostore u hotelu, za goste u dolasku ili povodom rođendana.
Nerijetko je osoblje hotela gostima u svojim kućama spremilo i sačuvalo poneki rekvizit
(peraje, suncobran, ležaljku, zračni madrac i slično) za sljedeću godinu. Za sjećanje!
A te „zlatne ruke zaposlenih u poduzeću“ vjerno je mr.sc. Darko Vlahović, svojedobno direktor poduzeće, slikovito opisao u knjizi „Zlatna zrnca Zlatnog rata“ tiskane 2008. godine.
Dakle, već na početku intenzivnijeg rasta broja odnosno noćenja turista, a u okolnostima nedostatka stručne rade snage, rukovodstvo poduzeća u suradnji s Ugostiteljskom školom Split organizira po intenzivnom programu školovanje PKV, tečaj za konobare-pipničare. Odmah zatim već školske godine 1964/65. godine otvara se u Bolu prvo područno odjeljenje, redovno školovanje za zanimanje konobar. Posebnim ugovorom regulirani su odnosi među Ugostiteljske škole Split i poduzeća „Zlatni rat“ te učenika, polaznika škole.
Podaci o stalno zaposlenima:
1948.g. 1
1955. 3
1965. 38
1968. 59
1973. 199
1978. 271
1983. 490
1988. 601
1990. 544
1993. 444
1998. ???
2000. 251
2012. 161
2014. 144
2017. 180
Statusne promjene:
1948. Hotelsko poduzeće zlatni rat Bol
1954.Ugostiteljsko poduzeće Bol
1974.Hotelsko poduzeće zlatni rat s p.o. Bol
1980. RO zlatni rat Bol s n.sol.o
1985.HTRO Brač-hoteli n.sol.o. Bol
1990. DP zlatni rat s p.o. Bol
1994. Dioničko društvo zlatni rat d.d. Bol
2012. Hoteli Zlatni rat d.d. Bol
Zasluge i priznanja
Kad je o zaslugama riječ, potrebno je za mlađe generacije zaposlenika i mještana, kratko, objašnjenje.
Naime, sve do godine 1992. godine prema Zakonu o turističkim zajednicama, odnosno do osnivanja i registriranja Turističke zajednice mjesta Bol poduzeće Zlatni rat bilo je poistovjećeno s mjestom u svakom pogledu (društveno političkom, osnovnoj industrijskoj i društvenoj infrastrukturi, privrednom, kulturnom i sportskom razvoju i …) mogli bismo slobodno reći da je djelovalo kao „lokalna samouprava“ danas bi takav oblik djelovanja trebao biti „destinacijski menadžment“. A da je to bilo tako, i da su zasluge ili priznanja objektivno pripadala poduzeću, navodim:
Zajedno sa tadašnjom Mjesnom zajednicom Bol organizirano je i financirano je;
- izgrađen je i organiziran Dječji vrtić s jaslicama …
- sa PTT izgrađena je zgrada pošte s centralom od 400 brojeva
- izgrađen je gat za turističku namjenu
- preuređenje, uređenje i opremanje mjesne ambulante s laboratorijem
- izgrađeno je 2,5 km mjesnog kolektora
- izgradnja rezervoara za vodu kapaciteta 200 vagona
- uređeno je preko 5 km mjesnih ulica
- nabava broda „Jezero“ vodonosca
- uređena je 1000 m šetnice prema plaži Zlatni rat
- asfaltirana zaobilaznica prema plaži odnosno selu Murvica
- stambena izgradnja (68 stanova)
- udruživanje s PZ Bol
- sudjelovanje u pomoći financiranja podmorske cijevi za vodu kopno-otok Brač
- sudjelovanje u financiranju-investiciji Aerodrom Brač
Neka su priznanja, koja bi danas pripadala Općini ili Turističkoj zajednici Bol, s razlogom su se primala i čuvala u poduzeću. Naknadno su neka ili većina priznanja ustupljena današnjim institucijama, lokalnoj zajednici odnosno Turističkoj zajednici.
Formiranje i konstituiranje Općine i Turističke zajednice Bol od 1994. destinacijska „priznanja“ pripadaju i čuvaju se u navedenim institucijama.
Zaposlenici poduzeća, organizirano i svjesno odricali su se tzv. trinaeste plaće i nerijetko mogućih isplata mjesečnih viškova za plaće, a sve u korist zajedničkog razvoja mjesta, posebno u oblasti industrijske i društvene infrastrukture Bol.
Navest ćemo samo neka gospodarsko-turistička, hvale vrijedna, Priznanja (plakete, zahvale ) koja pripadaju poduzeću Zlatni rat odnosno Bolu a to su:
1964.g Priznanje od Turistički savez Hrvatske-Privredne komore- Redakcije„Vjesnik“
1965. Statua, šampion turizma – u Akciji tražimo najbolje turističko mjesto na Jadranu u organizaciji Turističkog saveza Crne Gore, Slovenije, Hrvatske i Redakcije „Vjesnik“
1966. priznanje za 3. mjesto u istoj Akciji
1967. priznanje „Zlatno sunce“ u istoj Akciji
1979. brončana plaketa za Plakat plaža zlatni rat u Milanu
1981. plaketa za uspjehe u oblasti privrede -Skupština općine Brač
1982. priznanje za poseban doprinos u razvoju turizma -Privredna komora Split-
1982. Akcija „Ljeto 82“ Zlatna amfora u anketi tjednika „Arena“
1984. Orden rada sa srebrenim vijencem za postignute rezultate u privredi ( SFRJ )
1984. „Zlatno sunce“ dodjeljuje patrola Večernjeg lista, Auto-moto saveza i TSH
1985. „Sunčani cvijet“ šampion Dalmatinskog turizma -Privredna komora Dalmacije
1987. u znak zahvalnosti Priznanje dodjeljuje Univerzijada Zagreb (svjetske studenske sportske igre )
1989. „Zlatni globus“ dodjeljuje Privredna komora RH za iznimne rezultate postignute u izvozu i ekonomskih odnosa s inozemstvom.
1990. Plaketa „Antun Štifanić“ za postignute rezultate u razvoju turizama Hrvatske
2004. Priznanje Zlatnom ratu -Srednja škola Bol
2005. „Kristalna statua“ Zlatnom ratu, kao nositelju turističkog i općeg razvoja Bola i otoka Brača -Turistička zajednica Bol.
Hoteli & depandanse smještajni kapaciteti sobe-postelje
1965.g 228 soba odnosno 453 postelje
1976.g. 712 soba odnosno 1.902 postelje
1988.g. 947 soba odnosno 2.406 postelja
1998.g. 1.170 soba odnosno 2.734 postelje
2006.g. 650 soba odnosno 1.280 postelja
2017.g. 730 soba odnosno 1.600 postelja
O svemu ovdje skraćeno pisano, na široko je napisano i opisano događajima, te slikovno prikazano u dva toma knjige „Turistički Bol u mom sjećanju“ iz 2015. godine.
Jubilarna čestitka svim zaposlenim u Društvu!
* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr
Svatko piše onako kako mu trenutno paše. Ni deseti dil ovega, šjor Jerko, ne bi napisa da je još djelatnik Zlatnog rata. A opet, nije se ni jednom jedinom riječi kritički osvrnuo na dubioze, nego damo firmi pripisuje “zasluge”, u suradnji s Mjesnom zajednicom, Općinom, ili TZ Bol. Lako je tako biti kroničar, ni ne zagrebati ijedan problem.
Ima dosta i netočnosti, pa i nebuloza, najviše boli ona, citiram, “da su se radnici SVJESNO odricali trinaeste plaće, i ostalih pogodnosti”, alo Bing, ovdje brat, pa ne živimo početkom pedesetih godina prošlog stoljeća! To već ni u Rusiji ne bi prošlo!
Spomenuo je nepodmirene troškove izbjeglica i prognanika, pa to je netko (zna se i ko) namjerno radio, da, nakon rata, država i razni fondovi imaju udjele u hotelima, koje su oni jeftino otkupili od tih istih fondova i banaka, i postali suvlasnici, ili vlasnici.
U ekonomskoj teoriji se to naziva “privatizacija na hrvatski način”.
Spominje i fuziju s Poljoprivrednom zadrugom. Kamo sreće da do toga nije došlo. Ovako se Zlatni rat “omastio” nekretninama i zemljištem koje mu nisu pripadale. Prodavalo se, a nije se provjeravao vlasnik.
Moga bi ovako do Sudnjeg dana, to svi znaju, svi šute, fešta onaj koji ima razlog za feštanje. Oteto-prokleto.
Ja, i prigodom ove obljetnice, koristim prigodu čestitati svojoj bivšoj firmi jubilej, i nadam se da će se vrhovništvo firme obadat, te da neće raditi pogrešne poteze, evidentno protiv Bola, i njegovih stanovnika, a sve samo u službi njegovog Veličanstva – profita.
Hodam Bolom, fermaju me bivši radnici Zlatnog rata, govore, dobro si napisa, ka da nas je ko ikad šta pita, radili su šta su tili.
Tako jest, samo ovo, što se sada sprema, je stoput gore i razornije po bolski turizam, od one vladavine neukih!
Zatvoreni resort Borak, pripreme za zatvaranje resorta Bijela kuća, zatvaranje plaže ispod Bretanide? Već ovo lito je bija čovik na čoviku, naročito ispod Bijele kuće, i na Potočine, ako se ove crne prognoze i navještaji ostvare, privatnim se iznajmljivačima neće imat di kupat gosti!