Dani snažni poticaji
Bol je naročito idealno mjesto za odmor; pejzaži su prekrasni, pitoma obala je pristpačna, a bolski bijeli žali imaju zadivljujuću vrijednost. U njegovoj okolici samo je jedno minijaturno naselje – Murvica, koja je tipičan primjer ruralne arhitekture. Okolni pejzaž tu i tamo krasi kakva mala crkvica ili kameni ostaci nekadašnjih pustinjačkih samostana.
Bol i njegovo šire područje pružaju neodoljiv izazov za rast pravoga turizma. Ali masovna rezidencijalna i apartmanska izgradnja baš i nije najsretnija sudbina koja je mogla zadesiti Bol, mjesto u kome su ljudi tradicionalno gostoljubivi.
Na čitavoj obalnoj zoni turizam je već sada pokazuje visoki stupanj koncentracije – brojni posjetitelji (privremeni stanovnici, turisti i izletnici) ljeti doslovno zaposjedaju kompletna dobra obalnoga područja – izgrađene kućetine, turistička izgradnja koja teži okupaciji prostora gotovo do samog mora, prenatrpane plaže, povećanje broja vezova na moru, te drugi agresivni oblici okupacije obale vidljivi su znaci postupnog deformiranja/izumiranja autentičnoga Bola, koji se sve više pretvara u bezličnu turističku aglomeraciju.
Današnju situaciju Bola bitno obilježava činjenica da je velik dio biznisa u rukama stranih vlasnika krupnoga kapitala i stranih poduzetnika, a domaće stanovništvo ima tek neznatan dio profita zarađenog od velikog bolskog turizma.
Postoji razlog da se živi u skladu s prirodom
S obzirom na današnje hedonističke i potrošačke virove otuđenja, u mnogim našim sredinama neminovno iščezavaju nekadašnji samonikli graditelji, tj. “meštri” koji su znali i umjeli graditi i javna zdanja i vlastite kuće u skladu s krajolikom, i u mjerilu s čovjekom. Međutim, danas uz sve škole i fakultete posvuda niču građevine otuđene od sredine, pa i od ljudi. Konkretno, na Bolu ima dosta slučajeva koji ukazuju na nedopustivo ponižavanje i uništavanje Bogom dane ljepote.
Velika je bolska nevolja što se golemi “prirodni kapital” nalazi u rukama ljudi koji nisu dovoljno upućeni u problematiku transformacije prirodnog prostora u turistički prostor. Treba napomenuti da to nije samo problem Bola, dragulja hrvatskoga turizma, nego i cijelog niza drugih naših turističkih sredina u kojima se osjeća nedovoljna spremnost aktera društvenih promjena u prostoru da utječu na usmjeravanje i profiliranje ciljeva turističke izgradnje, uz održavanje svega onoga što čini genus loci (duh mjesta) i što potiče razvoj potencijala vlastita identiteta.
Hrvatski tranzicijski uvjeti, nefunkcionalna privatizacija i ratne okolnosti sasvim sigurno su jako pogodovali kulturnoj devastaciji, društvenoj otuđenosti i društvenoj deregulaciji, što je dovelo do poništavanja stećenih iskustava, anarhije, otuđenosti, društvene anomije i narušavanja sustava vrijednosti.
Bitna značajka svih nasilnih promjena u prostoru sastoji se u tome što se te promjene obično provode bez dovoljno osjetljivosti prema kulturnim posebnostima i specifičnostima prirodne sredine. Posebno negativne posljedice na ekološki i kulturni kapital turističkog odredišta izaziva realizacija projekata, koji se javljaju kao rezultat niza slučajnih, nepovezanih odluka. Zanemarivanje važnosti koncepta prihvatnog potencijala dalo je velikog maha upravo agresivnim pritiscima pojedinih investitora na lokalne ekosustave i prekomjernu eksploataciju prostora.
Uglavnom, na Bolu su špekulativna trgovina nekretninama i spekulativni urbanizam zapravo odgurnili dobru politiku razvoja „turističkog mjesta“, a istodobno je veliki značaj dobila promocija pojma “destinacije”, uvodeći praksu “rentabilnih destrukcija” s uvjerenjem da će se svi nastali problemi nekako prije ili kasnije rješiti. Omiljeni i afirmirani turistički Bol očito nije bio pripremljen za razinu odgovornosti u očuvanju njegovih biotropnih svojstava i antropoloških privlačnosti što omogućava kulturu življenja s puno zahvalnosti i radosti.
Zaustaviti izumiranje
Ono najvrednije što je imao Bol, to su njegovi vrtovi, slobodni prostorni valeri, privlačne nedirnute plaže, svoj ustaljeni ritam života, te razni domaći unikatni elementi. Sada što se više izgrađuje, Bol se sve više pretvara u “destinaciju” gdje je u prvom planu samo interes velikih i malih poduzetnika, a to ovom poznatom turističkom odredištu ne stvara sjajnu budućnost.
Na području Bola uslijed naglog omasovljenja turizma bit će teško kontrolirati njegove brojne negativne funkcije u svim sferama djelovanja – prostornoj, društvenoj i ekonomskoj. Stoga je jako važno shvatiti upozorenje da krivi smjer razvoja Bol pretvara u “zgužvanu” sezonsku destinaciju, bez pravog razumijevanja funkcije razvoja lokalnog turističkoga gospodarstva.
Na Bolu i u drugim našim sredinama ljudi su nekada znali ispravno vrednovati ono što je čovjeku najbitnije. Znali su naime da im samo njihova baština, tradicija i ozbiljan rad otvara istinski put prema opstanku/uspjehu.
Ključ uspjeha u sadašnjim uvjetima vidi se u potrebi stvaranja “menadžmenta lokalne receptive”, kako bi se poticao stvaralački duh u upravljanju temeljnim turističkim resursima Bola. U svemu tome, prijeko je potrebna samosvijest, potrebna je i kolektivna stvaralačka snaga koja ne dopušta interesne konflikte, već teži razboritom djelovanju svih aktera kako bi se ostvario skladan razvoj i organski rast Bola.
Temeljni prirodni resursi Bola – lokalni prostor s obalim pojasom – vrhunska je vrijednost, što najbolje potvrđuje činjenica da Bol snažno privlači turiste iz raznih zemalja, ali privlači i investitore i brojne poduzetnike koji su spremni tamo ulagati u razvoj turističke ponude. No pritom bi svi potencijalni ulagači trebali pokazati spremnost za stvaranje proizvoda prepoznatljive turističke kvalitete koja prvenstveno počiva na čuvanju postojećih ekosustava. U tom pogledu potrebno je da lokalna zajednica ima razrađenu koncepciju razvoja koja je orijentirana prema dugoročnim ciljevima (viziji i misiji), a ne da se prevaga stavlja na strani kratkoročnih (špekulantskih) ciljeva, koji najčešće izravno ili neizravno ugrožavaju temeljne turističke vrijednosti mjesta. Novim pristupom moguće je pojačati podudarnost interesa svih glavnih nositelja razvoja da se jedinstveni BOL ipak uspije oblikovati kao prvorazredno turističko odredište, što je uvjet za njegov prosperitet i trajno blagostanje.
Zagreb, VIII/2018.
Darko Vlahović
* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr
Pravo u sridu! Bravo, Darko!
Dosta je vidjeti koga “vladajući” zovu na okrugle stolove, radne večere i sl. Već godinama ne pozivaju neistomišljenike, oponente ovakvom konceptu (ako je to uopće ikakav koncept), i svakog turističkog čimbenika koji misli svojom glavom, i nije ga sramota javno pisati i potpisati se ispod svog uratka.
Pogledajte fotku objavljenu prije dva dana na onom drugom bolskom portalu, tko su pozvani, samo istomišljenici, i djelatni sudionici ovog postupka, pogubnog po Bol, identitet, i kvalitetu lokacije. Sve redom predstavnici kapitala, a ne branitelji duše i prepoznatljivosti Bola.
To je kamen spoticanja, zadnja dva desetljeća, uzmicanje čuvara tradicije i identiteta, pred surovim i sirovim kapitalom.
Iskreno rečeno, ja sam već dodijao i sam sebi tražeći od načelnika da organizira okrugle stolove, ili aktualne satove na kojima bi se Boljanima, odnosno “biračkom tijelu” prezentirali planovi i aktivnosti općine. To bi, najblaže rečeno, bio mali čin pažnje i dobre volje prema onima koji su načelniku i vijećnicima pružili povjerenje na izborima.
Ali, naravno, ništa od toga! Okrugli stolovi se povremeno organiziraju, ali ne sa “pučanima”. Privrednike naravno treba saslušati, ali pučane ne. Oni vjerojatno i nemaju što kazati, nemaju što sugerirati. Oni samo grintaju i uopće ne razumiju turizam.
Kada bi bio jedan takav aktualni sat (kakvoga nije do sada bilo, a neće ga ni biti) priupitao bih:
– Zašto se sjednice vijeća i raznorazna slična okupljanja tipa “radne večere” organiziraju u prostorijama lokalnih privrednih subjekata?
Imamo li mi “Dom kulture” gdje bi se jadno ovakvo okupljanje moglo napraviti? A i ne mora biti svečana večera. Može biti na primjer jedan običan – domjenak.
Organiziranje ovakvih okupljanja na ovakvim mjestima sugerira na bliskost opčinskih i TZ dužnosnika i onoga tko ustupa svoje prostore i pruža usluge, ma gdje god to bilo, ma kako god se on zvao i ma tko on bio. Ovakve stvari se u principu nikad ne rade jer dovode do kompromitiranja vlasti i pružaju ružnu sliku u javnost. Iako sve može biti bezazleno i može biti organizirano sa dobrim namjerama, loš dojam i kuloarske priče ne mogu se izbjeći.
Normalno, postavlja se pitanje, da li je večera bila poklon, ili je plačena? Ako je plačena, a vjerujem da je – zašto je plačena? Da li je potrebno da se radno debatira uz večeru i uz odabrana vina, ili se to moglo napraviti u maniri veće brižnosti za općinsku blagajnu u Domu kulture uz lagani domljenak i naprimjer – kavu ili sok.
Ali tko smo mi da postavljamo ovakva pitanja i tko nam daje pravo da se bavimo ovakvim temama.
Jer, vlast je vlast, a vlast je slast.
E, pa u slast vam bilo dragi općinari i gospodo iz TZ-a.
Guštajte u radnim večerama!
Nadamo se da je bilo uspješno. Još kad bi znali o čemu se pričalo, koje su bile teme i zaključci…
Ma isto smo mi previše kurijoži… A naša stara bolska poslovica govori:
– “Kuo je kurijož manje zno”.
Zašto se sjednice vijeća i raznorazna slična okupljanja tipa “radne večere” organiziraju u prostorijama lokalnih privrednih subjekata?
Dragi Siniša, ko u jedan, ko u dva, ti baš “u sridu”! Kad si već otvorija Pandorinu kutiju, let it be! Mene su prestali zvat na takve skupove kad sam (najnormalnije) upitao zašto se skup odvija u prostoru otetom porodici moje žene, za neinformirane, Pansion Vidošević? Zlatni rat “slavi” 70 godina rada, kojeg je počeo u otetom prostoru, a sadašnji vlasnik ugošćuje općinare, i učesnike okruglih stolova. I svi znamo kako je došao u taj posjed, zato mene i Katarinu već ne zovu.
Da finimo, Dom kulture je jedino prikladno mjesto gdje smo svi dobrodošli, i gdje se svi osjećamo “svoji na svome”, pozdravljam inicijativu!