Prenosimo u potpunosti osvrt o Zlatnom ratu koji nam je poslao prof.dr.sc Vinko Buj, hrvatski akademik i književnik iz Jelse, uz podršku Bračanima da što lakše prođu kroz posebno zahtjevne dane uzrokovane epidemiološkom situacijom:
Skoro je nepoznato da se u Lijepoj našoj nalazi rijetki prirodni fenomen koji je nemoguće objasniti. A gdje? U Bolu na otoku Braču (želim Bračanima brzu pobjedu protiv zloćudnog koronavirusa!). Radi se o dugačkom i prekrasnom rtu na plaži zapadno od mjesta Bol koji se zove ZLATNI RT (Bračani ga, pak, nazivaju ‘ZLOTNI RAT’), a sastoji se od šljunka kojeg je more izbrusilo. Plaža je od većine stručnjaka proglašena najljepšom plažom – u Europi! A sada ono što taj rt čini jedinstvenom i čudnovatom pojavom ne samo u Dalmaciji. Kada zapuše snažna bura (zapravo donja bura), tramuntana ili maestral, vrh se ovog rta povija prema istoku, ali kada s istoka zapraši levanat, njegov se vrh premjesti prema zapadu. U redu, to i nije tako čudno, ali, iako je rt sastavljen samo od šljunka bez velikog kamenja, on nikada ne gubi masu, tj. šljunak ne pada u more nego se vrati na prvotno mjesto! Ta se pojava naziva – barkan. Definicija je barkana da se on sastoji od nevelikog kamenja koje se, ako to kamenje razbacamo naokolo, nakon izvjesnog vremena ponovno neobjašnjivo vrati na isto mjesto, tvoreći čak i istovjetan oblik (v. moju knjigu “Zlatni rt” /modre ili hvarske novele/, Hartli, Zagreb, 2002.g.)! Ovu pojavu do sad nitko nije u stanju objasniti! Naravno, da pri ponovnom sakupljanju kamenja na identičnom mjestu nemalu ulogu imaju vjetar i kiše, ali to ne može objasniti zašto se “tvrdoglavo” napravi hrpa kamenja s istim oblikom i na istom mjestu! Poznati su barkani po jedan u Dolini smrti u Americi i u pustinji Namib. Što se tiče bračkog barkana, postoji legenda da su davno potvorili jednu staricu koja se bavila “vračanjem” i skupljanjem ljekovita bilja da je umorila dječaka koji ju je često posjećivao. Bila je prisiljena ispiti otrovni čaj od bunike (neki kažu – od kukute) kao i veliki grčki mudrac Sokrat, iako je tvrdila da nije ništa učinila dječaku. Rekla je da je to zaslužila ali ne zbog nestalog dječaka. Jedino je stari župnik razumio što to znači: davno, kada je stara gospođa bila mlada i velika ljepotica, zaljubila se u kapetana jedrenjaka koji je pristao u Bolu. Obećao joj je da će je voditi pred oltar i vječno voljeti. Zvao se kapetan Bolon. Kada je ona saznala da je oženjen, kao i da se ne kani nikad vratiti, dala mu je čaj od bunike i potajno ga ukopala u nedalekom Zlatnom rtu. To je samo ispovjedniku priopćila. Čim je ispila čaj pred mnogim sugrađanima, starica je zapjevuckala neku tužnu pjesmicu i ubrzo preminula. Ukopali su je na Zlatnom rtu jer župnik nije dao da se sahrani na bolskom groblju. Nakon toga su nekoliko dana pronašli mrtvog dječaka zapadno od Zlatnog rta, a do njega su vidjeli velikog poskoka. LIječnik je ustanovio da ga je zmija ugrizla i da je od toga preminuo. Ljudi su, dakako, osjetili grižnju savijesti i odlučili su ju sa Zlatnog rta premjestiti i ukopati na posvećenom groblju da time djelomice isprave veliku nepravdu koju su joj nanijeli. Ali njeno tijelo nisu našli iako su znali gdje su je ukopali! Našli su samo zlatni lančić s medaljonom na kojem je pisalo “kap.Bolon”. Dakle, to joj je bio vjerolomni i zlosretni kapetan Bolon poklonio. Župnik je kazao da neka traže i tijelo kapetana, ali ni njega nisu našli. Znači, da Zlatni rt što uzme ne vraća! A gdje su nestala njihova tijela? Možda su preduboko propali u i šljunak jer kako je poznato rt se sastoji samo od šljunka a ne od velikog kamenja. To se nikada neće saznati (ukoliko je ova legenda istinita) budući da ‘Zlotni rat’ neće nikome i nikada odati tajnu o dvoje zaljubljenih.
I na kraju: zašto ne bi turističke agencije ovo priopćile urbi et orbi i time učinili fenomenalan marketinški potez? Uvjeren sam da bi svaki turist koji posjeti lijepi Bol na Braču rado hodočastio do Zlatnoga rta gdje su, navodno, bili sahranjeni, potom iščezli, dvoje zaljubljenika koji nisu imali sreće…
Autor: Prof.dr.sc. Vinko Buj, spec.
hrv. akademik, hrv. književnik
ZAGREB, za vrijeme koronavirusa 2020.g.
* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr
Ovo je čista samo promocija, fameja mi je u bolu od postanka mista i ovu “legendu” nikad nisan ču, rat je veliki brak zato se žalo uz konstantne kurente sa istoka i zapada i zadržava na ratu,zaustavite jedan i odeee rat, a to zna svaki(bar je zna)bolski srednjoškolac kojeg je učio pok. profesor Maksimović!!!
Nikad nisan čula da bračani zovu Zlotni rat. Uvik je bi Zlotni rot po našu domaču. Onda je posto Zlatni rat, ono ka finije zvuči. Zašto nije ispričana priča otkud mu ime Zlotni rot?!?!Zašto baš Zlotni rot.?! To jako malo ljudi zna. Ja je ispričam svakom gostu i svi se oduševe plemenitošću i mudrošću starijih pokoljenja. Pa neka ovo bude izazov da vidimo koliko ljudi zna priču zašto je dobio naziv Zlotni rot.
Koliko jo znon dobi je ime u zlotni, jer se službeno zove dugi ili veli rot, po stolnin i velikin ulovima sardele koja se onda solila i prodovala “garku” i pol mista je živilo ol tijega.
Boljani su “Zlatni rat” uvik zvoli somo i jedino – ROT. To “zlotni” mu je dodono jer je to bila dobra posta i to je onako vecje od milja, To “zlatni” ni izraz koji je puno stor.
Ca se tice tega kako je Rot nasto, to je jasno i dobro poznato. Zalosno je da mnogi Boljani to neznodu, a vajalo bi da to zno svako dite iz Osnovnje skulije.
Za ovu “legendu” i pricu nikad nison cu, a darzin da son cu sve price, fjabe i gocice nasega kraja. Jer nimo tje price koju meni nisu projali moji doma, a koju oni znodu, ili su je culi od svojih.
Za ne falit sada son in procito ovu pricu i potvardili su da to nikad nisu culi.
Dakle, ovo je nisto ca bi bilo na tragu Miljenka i Dobrile. Onako malo u propagandne svrhe.
Nikuor je imo puno dobru mastu. Di je i kada nastala ova prica, ako se ni ukorjenila medu judima u Buol i nikuor za nju u Buol nezno?
I jos bi dodo:
Ovo “urbi et orbi” i hodocasca na Rot.
Koja je ovo lipa ideja?
Grodit marketing na izmisljenoj prici. Jos somo da dovedemo Bilica sa bageron neka in po Rotu iske kosti. Neka kopo, a gosti cedu gledot i slikovat.
Lipega li markeginga!
Jos non na Rot somo hodocasnici falidu.
Nison ni sumnjala Gabre da niečeš znat 🙂 Bravo!!!!