Ingliez, težok – veliki težok.
Ingliez, zadrugar nojstariji zadrugar – prima njemu svi su zadrugari mlodi, devedesiet i piet godišć je napuni.
Ingliez, nojstariji Boljanin.
Ingliez, čovik, za kojega mi se i don danas čini da ni imo nijednu manu.
Evo, ova dvo slova – i jo ko težok, zadrugar, Boljanin – upućijen Ingliezovuoj fameji i svin Boljanima za spomenuće na Inglieza.
Inglieza luozje, Inglieza konoba, turan. Inglieza jematva.
Ingliez je zno sve obo dobrin i slabin jematviman, introdima, gradacijima. Koliko je kuo ubro, koliko komu gori, koliko je kuo vina napravi. I kakvo je komu vino, a njegovo je uvik bilo u somemu varhu.
Zno je kuo je s čin i s kin prinišo, goni. Čihovi su konji.
Zno je sve obo starinima, zemjima, luozjima. Kuo je s kin baratovo. I di su mejoši.
Zno je sve obo svojuoj fameji. Bolskin famejima.
Zno je koji su Boljani u Argentinu, Australiju, Bonezajer…
Obo svemu son temu i još obo puno drugih stvori veleti ol Inglieza naući – po starinima, zemjima, luozjima, doma u njega i na kraju, u njega, u staraški dom.
Ingliez je raboto i na druga mista. Na rampu, čuvo hotiel Elaphusu. Molovo omladinu u barićicu. Ingliez je glumi u Pukota Šušur – u Buol, Split, Zagreb, Visoko, u Bosnu. Puko ga je bi odvie i u Italiju, skupa smo bili u Veneciju.
Ingliez je ispivo sve pistule u crikvu. Velu i Molu.
„Je no pivo Ingliez?“ pitali bidu se oni koji su ga znali, i oni koji ga nisu znali – jerbo po pivonju pistulih svi su ga znali.
Obo Ingliezu se govorilo. Za života obo njemu projali su se gočice. Inglieza već nimo, ali ostali su gočice: kal je Ingliez učini ovo, kal je Ingliez reko ono… Još će se puno govorit obo Ingliezu.
Ingliez se rodi 1926., na 3. 4., „kal se potopi Titanik“, tako je užo reć. Ni gledo u dvo parsta. Inšoma, da je Ingliez bi kapiton na Titaniku, i sal bi Titanik bi viežen u bolski porat.
Ingliezu je sve plivolo ča je moralo plivot, sve mu je rieslo ča je moralo riest, sve mu je dobro hodilo jerbo moralo je dobro hodit. Jerbo Buog je tuot umišo parste. Jerbo jedon je Buog, a i Ingliez je bi jedon – jedini.
Ingliez. Ne Engliez, nego Hrvat, Bročanin, Boljanin. Nojstariji Boljanin. Težok. Zadrugar.
Za jematvu se u raju i Bolu očekije dobro introda. Jerbo u raju je Vinko Ivulić, a za bolsku introdu – uz pivonje pistulie, onako kako jedino vuon zno – molit će naš Ingliez.
Vinko Marinković Bumba,
Bol, 10. 8. 2021.
* Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala BOLinfo.hr
Zadnji komentari