Umjetnost, svirka, spiza, prijateljstvo… na tome počivaju rujanska druženja koja pred Marinerom već tradicionalno organizira bolski umjetnik, antifašist, borac protiv turizma, demokracije i Coca-Cole, znani nam i omiljeni Ivica Jakšić Čokrić Puko.
Ove subote koja je iza nas Puko je opet okupio Boljane u večeri koju je nazvao “Puko Show”. Vrhunac večeri predstavljao je najavljeni performans brijanja dugogodišnje brade, negdje nakon ponoći, što je zaista i bio pravi show koji se snimao, slikao, promatrao izbliza… Svake godine Puko svojoj publici predstavi nešto novo iz svojeg stvaralaštva. Ove godine bila je to izložba “Najebali moj galebe”, skulpture galebova izrađene od različitih materijala, te promocija nove Pukotove knjige kratkih priča “Papafigo-iz špilje u špilju” čije su dijelove čitali predstavnici HNK iz Murvice, Zoran Kojdić i Arsen Kojdić. O knjizi su govorili urednica Grozdana Cvitan, a kako su knjigu doživjele, s publikom su podijelile i Zrinka Vrabec-Mojzeš i Sanja Baković.
Na knjigu se naravno osvrnuo i Tonči Kukoč Bager, ustvrdivši da je ipak pred Marinerom bilo najviše ljudi kada je on, Bager, objavio svoju prvu i jedinu knjigu, te da ga se više ne može nadmašiti…
Izložbu “Najebali moj galebe” otvorila je umjetnica Renata Poljak, koju znamo po filmu Partenza te Danima umjetničkog filma koje u Bolu organizira već sedam godina. Renata se prisjetila Pukotovog Ratnog muzeja, početka svojeg prijateljstva s njim, naglasila koliko joj Puko kao umjetnik i prijatelj znači, te otvorila izložbu. Glalebovi su bili izloženi u prolazu između škole i kina, gdje je bio i prodajni štand s knjigama i majicama s natpisom “Kuo ni najebo, ti je već zakasni”.
Lutriju tj. skulpturu galeba osvojila je Nina Kukoč, kćer Antonije i Bagera (Puko se ogradio da nije bilo nikakve namještaljke). Cijelu je večer u intermezzima programa Puko čitao svoju poeziju. Publika je plesala uz znane hitove omiljenog postirskog benda “Ljetno kino” i Postiranina Žana Jakopača. Gosti su se muvali i šetali okolo, razgovarali, jeli, pili, plesali, tražili poznata lica, vidjeli jedni druge… Uz zid kina, kao i obično bio je stacioniran stol sa spizom, gdje je obroke teletine s bižuon skuhane u kužini Bluesun hotela dijelio Marjan Marjanović. Na jelo su prvo prionuli najgladniji, a kako je noć odmicala, plesni umor i ostali detalji učinili su svoje; mnogima se u međuvremenu probudio apetit pa su navraćali na kazan za Marjanov stol i nakon ponoći. Uz svirku Ljetnog kina i Žana Jakopača za muziku je bio zadužen i DJ Ivan Rončević. Na kraju, nakon jedne ure iza pola noći, prikazivala se snimka predstave Cimer Fraj iz 2004. godine, što je bilo posebno dirljivo. Gledajući predstavu publika se opet prisjetila koliko je Puko dobar prorok društvenih i inih fenomena. Članovi Šušura koji su bili sudionici predstave gledali su u mlađu verziju sebe, a prisjetili su se i onih glumaca koji više nisu među nama, a činili su duh Bola i bili dio Šušura.
Bila je to večer i noć prijateljstva Pukota i Boljana, noć razgovora, druženja, plesa, sjećanja, noć blage bure i nade da se svi vidimo i dogodine, znatiželjni što će Puko novo smisliti!
fala bogu 😂😂
ovaj čovjek je genijalan…. da je bar po jedan Puko u županijama, bilo bi nade…ne samo za kulturu…njegov um , energija, dosljednost , svestranost… vrijedni su divljenja i svake počasti
( koju on ne traži, niti mu trebaju – po svemu kako se predstavlja)…. al mi je krivo da za njega i njegov rad ne zna veći broj ljudi… jer nama koji nemamo toliku hrabrost i talent, ulijeva vjeru u Čovjeka… gosp. Ivica, volim Vas