In memoriam
Darko Vlahović, osebujni promicatelj turizma, istaknuti turistički djelatnik… suradnik, kolega, prijatelj. Posljednja ovozemaljska adresa, iz zdravstvenih razloga, nažalost, zamijenjena onom splitskom: Dom za starije osobe, Ksaver, Nemetova 2, 10 000 Zagreb.
Darko rođen je u Postirima, 14. studenog 1938. god. Nakon osnovne škole pohađa gimnaziju u Splitu, ekonomski fakultet u Zagrebu 1966., a poslijediplomski studij u Dubrovniku 1985.
Darko je Postiranin, ali istodobno i Bračanin jer je profesionalnim radom i pisanjem neprocjenjivo doprinio Bračkom gospodarstvu posebno u djelatnosti turizma. Prvu je praksu i prvo radno iskustvo u turizmu – što vjerojatno mnogi i ne znaju – stekao u Bolu još 1965., u poduzeću Zlatni rat. Od 1967. do 1968. obnaša dužnost direktora poduzeća Zlatni rat.
No, 1968., po nagovoru tadašnjeg postirskog rukovodstva dolazi u Poljoprivrednu zadrugu Postira te preuzima postirski Hotel Park. Tad izabran je i u Skupštinu općine Brač.
Reorganizacijom i izdvajanjem iz sastava Poljoprivredne zadruge, u Postirima osnovano je poduzeće Šumica. Nedugo zatim Darko inicirao je gradnju i dogradnju malog hotela Vrilo koji otvoren je 1972.
Darko je, nakon punih 8 godina, iz „specifičnih razloga i okolnosti“, otišao raditi u hotel Lav – Podstrana, Split. A 1974. pružila mu se prilika zaposliti se u Privrednoj komori Dalmacije, Split, gdje radi kao stručni suradnik u službi Ugostiteljstvo i turizam.
Dugi niz godina radio je kao tajnik u regionalnom Vijeću za ugostiteljstvo i turizam, danas je to Županijska gospodarska komora.
Darko, 2000., odlazi u penziju, ali ne i u mirovinu. Naime, nastavlja s pisanjem novih i dorađivanjem starih stručnih članaka iz područja turizma.
Napisao je desetine i stotine rasprava, feljtona, osvrta, gospodarskih analiza, priloga skupnim studijama i projektima. Objavljivan je u nekoliko zbornika, časopisa i revija. Autor je i suautor deset stručnih knjiga. Objavio je i zbirku pjesama.
U posljednjoj knjizi, iz 2017., Malena mjesta Brača moga (otok Brač kao integralna turistička destinacija) napisao je i nadahnutu pjesmu o plaži Zlatni rat.
Organizirao je regionalne edukativne i promidžbene aktivnosti te, kroz Gospodarsku komoru Dalmacije, dvanaest uzastopnih godina (1980.-1991.) turističkih susreta.
Darko je pravi Postiranin, ali jednako tako je i pravi Bračanin. On nije nijemi promatrač onoga što se događa na njegovom otoku.
Gotovo kroz sva svoja pisanja provlači svoj Brač i kako na njemu – sprječavajući trgovinu otočkim bogatstvom – sačuvati bračku prirodnu vrijednost, povijesno nasljeđe, tradiciju, kulturu – sklad prirode i ljudi.
Zagovornik je i promotor zavičajnih vrijednosti, a u turističkom smjeru upozorava i savjetuje da nema perspektivne budućnosti ako se u programu razvoja zanemare naslijeđene i provjerene vrijednosti koje su bitne značajke naše posebnosti i prepoznatljivog identiteta ljudi i krajeva. A to bi njegovo opiranje gruboj komercijalizaciji turističke djelatnosti, u konačnici, i bio razlog zbog kojega bi turisti, „moderni hodočasnici“, dolazili k nama da odmore dušu i tijelo.
U knjizi, Postira, Hrvatska u malom, piše Darko o turističkim prilikama nakon Drugog svjetskog rata posebno o bračkim, a još posebnije o postirskim. Sjeća se on Postirskih fraja. Jahanja na konjima (mulama, mazgama) u nezaboravnoj karavani Bol-Murvica-Bol. A iz svakog retka zrači njegova zaljubljenost u rodni mu Brač i rodna Postira.
Neka ti je laka postirska, bračka, hrvatska zemlja koju si volio svim svojim bićem.
I kako jednom reče uglednik, don Živko Kustić: „Ne ću ti poslati posljednji pozdrav jer te ne želim zaboraviti i jer ću te spominjati i nastojati te posjetiti na grobu“, zato sada i ovdje, dragi moj Darko, samo pozdrav.
Zadnji komentari