U nedjelju, 6. rujna 2020., u Zagrebu se od ovozemaljskog života rastavio g. Josip Moser, čovjek koji je ljubio Boga, čovjeka, domovinu, a posebno Dubrovnik, Zagreb i Bol, znanost, umjetnost u svim oblicima, pisanu i izgovorenu riječ… Njegov ovogodišnji izostanak iz ljetnog Bola kojem se desetljećima vraćao, kojem je darovao i dio svojeg stvaralaštva, nije ostao neprimjećen, bilo u svakodnevici „običnog kretanja“ ili na kulturnim zbivanjima, ili, pak, u drugoj klupi slijeva u „maloj“ crkvi…
Dolazimo i odlazimo s više ili manje traga pod Suncem, svi, naravno, jednako vrijedni njegove topline. No, ima tako nekih ljudi čiji odlazak kao da je nemoguć bez spontanog oproštajnog slova jer je, čini se, njihov trag ipak drukčije među nama svijetlio…
Počivao u miru Božjem…
Biografija:
Josip Moser rođen je 1. ožujka 1942. u Dubrovniku, u profesorskoj i učiteljskoj obitelji. Školovao se u Osijeku i Skopju te diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1965. godine. Do 1967. g. radio je u Institutu »R. Končar«, a potom sve do 1986. u Institutu za elektroprivredu Zagreb kao suradnik i stručni savjetnik za planiranje razdjelnih mreža. Tada se posebno intenzivno bavi pitanjima potrošnje električne energije, posebno u kućanstvima. Godine 1986. prelazi u ZEOH (danas HEP) za koordinatora razvoja distribucijske djelatnosti.
Tijekom Domovinskog rata, zahvaljujući svojim međunarodnim vezama i kao pričuvni časnik, doprinio je opremanju HV-a. Nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj elektroprivredi d.d. dolazi na mjesto Savjetnika generalnog direktora za međunarodne odnose kada je za tek rođenu Hrvatsku državu učlanio HEP u srodne međunarodne elektroprivredne organizacije (UNIPEDE i sl.). Govorio je nekoliko stranih jezika.
Od 1968. do 1974. radio je kao honorarni asistent na Elektrotehničkom fakultetu na katedri profesora Hrvoja Požara. Tijekom 1969./70. bio je stipendist francuske vlade te u Parizu završava specijalizaciju o primjeni elektroničkih računala pri planiranju elektroenergetskih mreža. Godine 1990. završava u Francuskoj elektroprivredi i specijalizaciju o radovima pod naponom u električnim mrežama svih naponskih razina.
Dobitnik je više nagrada, posebno nagrade »Hrvoje Požar« za 2000. god. za popularizaciju znanosti o energetici u Hrvatskoj.
Radom u Institutu za elektroprivredu autor je 50-ak studija i niza referata i stručnih članaka u časopisima, savjetovanjima i sl.
Autor je više knjiga iz područja povijesti elektrotehnike u svijetu, biografija poznatih osoba i profesora iz područja elektroenergetike (Tesla, Lončar), zatim nekoliko cjelovitih rječnika te preko 120 članaka na raznim savjetovanjima. Vodio je i niz stručnih seminara i savjetovanja u organizaciji Elektrotehničkog društva Zagreb.
Bavio se stručnim i društvenim radom. Obavljao je dužnosti dopredsjednika i tajnika Hrvatskog komiteta za velike elektroenergetske mreže – CIGRÉ. Dužnost Predsjednika Elektrotehničkog društva Zagreb obavljao je u više razdoblja, pa i ovo posljednje počevši od 2017.
Zadnji komentari