Teta Marinina 'Oda stini' u Ljubljani • Bol Info

S radošću prenosimo kratak film s otvaranja izložbe bolske tete Marine – Marina Peran Lekić

HVALNICA KAMNU / IN PRAISE OF STONE

– njena izložba fotografija kamena u Cankarjevom domu u Ljubljani.

“Brač. Otok kamena, pisme cvrčaka, odjeka macol škarpelina… . Iskonska glazba ovo čarobnog otoka satkanog od škrtog krša i silnih stina. Pa ipak, prepun je života. Pod sunčevim sjajem bliješti njegov kamen nevinom bjelinom dok se u sumraku dana mijenja. Plemenitost i harmonija boja ga oblače u Njega. Velik i silovit je. Bajkovit u svojoj lipoti, velik u upornosti postojanja, snažan u neizrecivoj energiji. Očarao me je. Budi mi uspomene i puni dušu. Moja mati je i moj ljubavnik.”

Marina Peran Lekić

Tekstovi iz filma:

HVALNICA KAMNU / IN PRAISE OF STONE

Marina Peran Lekić je prisutna u fotografiji 40 godina.

Aktivno dva puta po 10 godina, i to od 1979. do 1989. te od 2010. do danas. Prvo razdoblje su obilježile aktivnosti u malobrojnoj, ali već tada vrlo uvaženoj Foto sekciji Delo. Zajedno s fotografima sekcije je uspješno izlagala na 150 zajedničkih te na 6 samostalnih izložbi u bivšoj Jugoslaviji i izvan nje. Za današnju, kao i za svaku izložbu, fotografije pažljivo odabire, a isto tako posebnu pažnju posvećuje odabiru oblika, materijala i dimenzijama okvira, prilagođavajući ih ponajprije sadržaju, a zatim rasporedu i uklapanju svake fotografije u izložbeni prostor.

U već spomenutom drugom razdoblju, dakle posljednjih deset godina, oslobođena od službenih obaveza i obiteljskih dužnosti, vraća se svojoj staroj ljubavi – fotografiji, puna energije i entuzijazma. Imala je dvadeset samostalnih izložbi. Njezini su radovi u velikoj mjeri posvećeni okolišu. Tu se ističu slovenski kozolci i dalmatinski kamen. Takav je bio i naslov njezine nedavne i uspješne fotografske izložbe u Mansfeld palace, Gradskoj galeriji u centru Praga.

S današnjom “Odom stini« posvetila se je samo kamenu – prelijepom bračkom bogastvu.

Nina Pirnat Spahić, voditeljica izložbenog programa Cankarjevog doma u Ljubljani:

Za izložbu u Maloj galeriji Marina je pripremila seriju fotografija pod nazivom Hvalnica kamnu. Izbor fotografija u boji pripremili smo zajedno s autoricom i likovnim kritičarom Branom Kovičem, koji je napisao i tekst za publikaciju izložbe.

Marina:

Hvala Brani Koviču na filozofskom tekstu, a ne smijem zaboraviti ni gospodju Ninu Pirnat Spahić, voditeljicu izložbenog programa Cankarjevog doma. Bez nje danas ova izložba ne bi bila moguća. Nedavno nas je napustio pjesnik, književnik i fotograf Janez Juvan, duša fosekcije Delo. Njemu posvećujem ovu izložbu.

Dr Tonči Šitin, glazbeni i likovni kritičar, zapisao je:

Marina je s fotografskim aparatom ušla duboko u srce kamenoloma i brzo uočila kako se pod različitim svjetlima drastično mijenja vizura kamena. Njeno oko »izvlači« na svjetlo dana i u meke bračke sutone optičke efekte, koji se doimaju kao skupocjeni i neviđen spektar boja, koje se našim očima nameću kao provokacija ljepote tek izdaleka izgledajući netaknuta bijela.

U izložbenoj publikacije je između ostalog zapisao Brane Kovič, likovni kritičar i kustos izložbe:

U fotografskom pogledu Marine Peran Lekić, bjelina kamena pojavljuje se kao ekran na kojem se love sjene, koje čine nepredvidljive kompozicijske sheme, jedinstvene svjetlosne zapise, koje stalno promjenjivi kut briše i istodobno stvara nove percepcijske odnose. I tako smo opet pred najosnovnijim, najkarakterističnijim obilježjem fotografije, naime njegovom sposobnošću da se „zamrzne“ u djeliću sekunde i sačuva ono što se više nikada ne može ponoviti.

Mojca Makuc, oblikovalka i modna kreatorica

Marinino kamenje je jednobojno, premda je bogati spektar boja, koji je meni vrlo blizak, a osim toga Marina nešto zna, što vidim na nekim njenim fotografijama, da je naglasak na fotografiji onaj, koja stvara posljednju ili prvu riječ na svakoj od njih.

Franci Virant, fotograf, stup Fotosekcije Delo

Osnovani smo prije četrdeset godina i bili smo jako sretni kad smo poslje nekog vremena dobili novog člana, Marinu. S vremenom, zbog naših privatnih obaveza i društvene situacije u bivšoj državi, svatko od nas je krenuo svojim putem u svojoj osnovnoj profesiji. Neki s nastavili biti ili su postali profesionalni fotografi, neki su ostali vjerni svojoj profesiji kao što je Marina arhitekturi, a i novoj ulozi majke. Danas sam nakon toliko vremena jako sretan što je napravila jednu prekrasnu izložbu u Cankarjevom domu.

Evo i autoričine misli o kamenu:

Brač. Otok kamena, otok »macola škarpelinov….

Kamen, kamenje, silne stine. Tvrdi, neumoljivi krš. Pa ipak. Život! U sjaju sunca gori njegova nevina bjelina. A kada se dan oprašta, sve se mijenja. Plemenitost i sklad boja ga odijevaju u Njega. Velik je i snažan. Sjajan u svojoj ljepoti, velik u ustrajnosti opstanka, jak u svojoj neizmjernoj energiji. Očarana sam. Moja mati je, a i moj ljubavnik. Moja vječna ljubav.

Marina iz intervjuja na Tv