Na sunčano jutro Velikog petka i ove je godine krenula bolska pučka procesija Priko poja malo nakon sedam sati iz Velike samostanske crkve. Najveći dio vjernika priključio se ispred Župne crkve u kojoj su svoje križeve preuzeli i ovogodišnji križonoša Šime Garbajs i njegova sestra Maria Garbajs koja je nosila ženski križ Golubicu. U procesiji je ukupno bilo 238 vjernika, u trenutku brojanja iznad plaže Zlatni rat. U jutarnjoj procesiji Priko poja sudjeluje puk bez svećenstva, pjevajući napjeve Križu sveti i Gospin plač, i moleći krunicu. O protokolu procesije je i ove godine brinuo zborovođa i profesor glazbe iz obitelji bolskih crkovinara prof. Vinko Karmelić.
Vrijeme ponekad na Veliki petak zna biti hladno i kišovito, no ove godine je bilo sunčano i posebno svečano. Lijepi običaj su Boljani sagradili kroz svoju procesiju Priko poja koju su obnovili 1997. godine. Nositi Veliki križ kao i Golubicu posebna je čast za cijelu obitelj. Križni put je poštivanje i imitiranje Kristove muke u kojoj se svatko pomalo prepoznaje jer nema čovjeka kojemu barem nešto u životu nije teško i nešto ga ne tišti. Zato je sudjelovanje na procesiji za svakog čovjeka emotivno jer doživi susret s onim dijelovima svoga života koji ga bole, kao što su Krista boljele njegove rane i predstavlja neku vrstu preispitivanja i pročišćenja. Pučke procesije karakteristične su za srednjodalmatinske otoke Brač i Hvar pa se i Bol time svrstava u mjesto koje na jedinstven način sudjeluje u održavanju pasionske baštine i obilježavanja Kristove muke. U procesiji Priko poja u Bolu znalo je biti i više od 300 ljudi, no jutros ih je unatoč lijepom danu bilo nešto manje. Pješačiti uz molitvu rano ujutro kroz polja, vinograde, uz šetnicu s pogledom na Zlatni rat poseban je osjećaj. Turisti koji su već u Bolu sa zanimanjem su se zaustavljali, snimali i fotografirali. Procesiju Priko poja vrijedi sačuvati kao tradiciju i baštinu koja nas osnažuje i kojom se predstavljamo drugima.
Sjajne fotke, predivan doživljaj biti dio procesije.